BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

66
ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA
Dakle, suprotno Ustavu, zakonima, kanonskim normama i strategiji
ekumenizma. Ali, on zna da iza njega stoji ideologija države koja je
napala svoje društvo, da je on «u strateškom prostoru od posebne
namjene» ili «novooslobođenom» od ljudi. Kolike je to razmjere zauzelo
zaključujem da kultura življenja getoiziranih ruralnih Srba treće
dobi u Hrvatskoj završava kao «drugi život». Dakle, ispod dostojanstva
čovjeka. Samo zato što su stari i što su Srbi. Privučeni zovom
jedinog im zavičaja, u razorena vlastita staništa, prepušteni sami sebi
kao vukovi samotnjaci ili ostarjeli slonovi koji se pred smrt povlače
dublje u džunglu, vegetirajući, bespomoćni umiru u očaju. Taj vid
humanitarne katastrofe bio je najavljen od oca nove legislative. «Ako
se i vrate ogadit ćemo im život.» I tako biva u ime zakona kršćanskog
i najstarijeg, europskog, božjeg naroda, katoličkijeg od pape, iako za
njih patnje konkretnog življenja u prostorima najvećeg muzeja zločina
na otvorenome stalne postave, ništa ne znače. Međutim, historija
ne prašta i ne zaboravlja. Zasigurno će pitati Hrvate, u ime kolektivne
odgovornosti, što su učinili svojim Srbima namećući kolektivnu
krivnju, a znano je da su zločin i zločinac konkretni. Bit će to pitanje
ravno onom koje povijest postavlja Amerikancima, što su učinili
svojim Indijancima. Taj povijesni stigmatizam kao moralna ljaga
peče savjest sadašnjih a peći će i savjest budućih generacija Amerike.
Vapijuće zazivam, ne praštajte zločin osvetom nevinoj i nemoćnoj
ostarjeloj žrtvi, pa i drugima. Međutim, ne zaboravite da je i vaša budućnost
starost, jer mladi niste umrli. I vi ste za nekoga drugi, u Europi
bar, čak ste u nekoj domeni manjina. Pripadati manjini ne znači
biti manje čovjek. A ne zaboravite da nitko nije, niti može naručiti
svoj etnicitet i nacionalnu pripadnost. Ne podržavajte sveukupni, pa
i moralni poraz.
(Naš glas, broj 52, Zajednica Srba u Hrvatskoj, ožujak 1999.)