BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

SRPSKI ETNIKUM U HRVATSKOJ 65
ljeni čovjek, nevino lice, obeščašćen do gubitka identiteta i samopoštovanja.
To je broj koji hoda ne znajući kuda i gdje će završiti. On je
corpus separatum ljudskog roda našeg prostora. Mnogi zaboravljaju
da je svaki od nas mogao biti izbjeglica. Ne zaboravite da su bili izbjeglice
Einstein, Brandt, Suares i mnogi drugi koji u historiju uđoše na
velika vrata.
Povratnik, pripadnik manje skupine deriviran iz ogromne mase
izbjeglica u pravilu je ostarjelo lice, dvostruka žrtva strašnog prolijevanja
tuđe krvi i trgovanja ostatkom ostataka porodica i rodova.
Izopćavan iz prostora pribježišta, omražen u prostorima povratka,
nemoćna žrtva u raljama divljaštva nacionalšovinističkog govora
mržnje. Međutim, naglašavam: ne mrze se etniciteti toliko, koliko se
vole njihova oteta dobra. Jer, organizatori progona pljačkom namiriše
najprije sebe, dadoše nešto i drugima u obrani i zaštiti svoga zločina.
Oni čak instrumentaliziraše žrtve jedne prema drugima, useljene
izbjeglice u posjede povratnika, da kidišu jedni na druge do ubojstva,
do devastiranja svih antropogenih sadržaja. Oni čak ozakoniše zločin
oktroiranjem – uzrupativnim pravom, a kaže se da nema većeg zločina
od ozakonjenog (bezakonja).
Ilustrirat ću to primjerom iz Republike Hrvatske. U nju se vratio
simboličan broj Srba, žrtvovanih generacija, cca 30 000. Prema jednoj
anketi Odbora za građanska prava iz Karlovca, u 7 općina većina
nema u kućama vrata i prozora zbog trogodišnje sistematske destrukcije,
jedna trećina nema struje, vode, peći, trgovina, saobraćaja, škola.
Prosječna starost povratnika po naselju kreće se od 57 do 71 godinu.
To praktično znači da je većina već u dubokom seniumu treće dobi.
Kao poznavalac starenja u nas i tragičnosti gerontološko gerijatrijske
problematike, «jer bolje je biti pijan nego star», to su tri puta
žrtvovane generacije, posebno u selu – patrijarhalnom moralu pri
rođenju, Drugom svjetskom ratu zbog posječenih stabala života i
sadašnjim nacionalističkim kolizijama s izrazitim revanšističko kvislinškim
odmazdama.
Ciljevi rata se ostvaruju. Ne jedan Srbin manje, nego svi manje,
rečeno je u Saboru. Jer, pobjednici Pirove pobjede posvuda kliču, oktroiranom
miru: «Oduzeli ste nam rat, ali mržnju ne možete!» Tako
da svećenik izbjeglica pretvorivši kuću izbjeglog Srbina u katoličku
bogomolju izvikuje: «Prije ću Srbina ubiti nego mu kuću vratiti!»