BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

SRPSKI ETNIKUM U HRVATSKOJ 55
Naziv naselja
Broj
domaćinstava
Broj
potrebnih peći
Broj potrebnih
kreveta
Broj potrebnih
kompleta posuđa
Drva u m 2
Cvijanović Brdo 1 - - - 1x4 m 2
Crno Vrelo 4 - - - 4x4 m 2
Lapovac 7 7 11 7 7x4 m 2
Šljivnjak 6 2 6 2 6x4 m 2
Veljun 20 19 31 18 20x4 m 2
59
Ukupno 96
24D, 34L*
*D = peći na drva; L = peći na tekuće gorivo
88 65
96x4 m 2
= 384 m 2
Izvor: Odbor za ljudska prava, Karlovac
Iz ovih tablica vidljivo je da su ostarjeli i onemoćali vraćeni «iz
humanih razloga» (sic) u kameno doba, da u zavičaju nađu grob. To
se vidi po razorenosti objekata, inventara i elementarnog pribora za
življenje. Kao što se vidi nema struje, vode, saobraćaja, škola, ambulanti,
trgovina. Mnogi nemaju ni vrata ni prozora. Samo rijetki imaju
posuđe i peći. Ničeg nema što je nekad bilo, jer tri godine se temeljito
sve uništavalo. A prema povratnicima Srbima nema solidarnosti,
samilosti ni karitativnosti. Od domicilnih nitko ih ne štiti, nitko ne
obilazi osim rijetkih koji imaju rođake. Nešto čine iz Ureda UNHCRa
i oskudnih fondova nevladinih organizacija. Oni su željni svega pa i
informacija. Dobrovoljno se nalaze u usamljenosti, jer nemaju izlaza.
To im je najveća kazna. Tamo doista «živi zavide mrtvima». A oni sami
od smrti ne zaziru. Oni je prizivaju. A kad dođe, u pravilu ranije nego
što je genetski programirana, započinje njihova i društvena tragedija.
Tamo je patnja udarila stotine pečata. Nema ih tko sahraniti ni ožaliti,
a mrtvi to ne mogu sami. Dakle, nije nevolja što nema kršćanskih
obreda, porodičnih suza, uzdisaja, jauka i leleka ili svjetovnih govora:
nevolja je što nikog nema uz uzglavlje umirućeg da ponudi željeno,
da napoji, da pokrije, da okrene, da prenese posljednju želju, da nakon
smrti oči zaklopi i posmrtno ruke prekriži, da obuče smrtnika i
u sanduk položi, da raku iskopa i do groba dopremi i u grob položi.
Dakle, da ljudski i kršćanski sahrani. Tako neki umiru od očaja, gladi,
žeđi i studeni. Samo rijetki uz prisustvo srodnika ili susjeda. Jer oni su
tako blizu, a tako daleko. Ispriječile se države između života i smrti.
Reče mi jedan stranac: «Naš je prvi mrtvozornik štakor ili više njih,