BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.
Share Embed Flag
Download ePaper

BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941. BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

jadovno.com
09.02.2015 Views

48 ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA misli na onaj degutantni frazealni stih koji se stalno pojavljuje u prozi – povratak na ognjišta. No, obilne repatrijacije nema, jer je ne može biti. I to je ono s čime, po mojem sudu, treba početi želi li se ozbiljno razgovarati.» (Vidjeti opširnije: Srbi u Hrvatskoj jučer, danas, sutra, HHO, Zagreb, 1998., str. 105.) Hrvatska je pristala na povratak Srba iz humanih razloga, a sada izmišlja ponižavajuće procedure za dobivanje državljanstva svojih državljana do tzv. zelenog kartona. Napominjem, da su oni kao hrvatski državljani to stekli 18. 8. 1945. Odlukom Privremene skupštine FNRJ, kao republičko državljanstvo. Uostalom Ustavom RH, član 9. «nitko ne može biti stavljen u položaj oduzetog državljanstva, protjeran ili isporučen drugome». Svi ostarjeli imali su osobne karte s matičnim brojem Republike Hrvatske i otiskom palca i svu drugu dokumentaciju. U daljnjem tekstu isti autor navodi obilje primjera ometanja povratka koja započinju već na granici, nastavljaju se kod dobivanja dokumenata, povratka posjeda, dobivanja telefonske linije, priključka struje, vode itd. Dakle, radi se na razbijanju porodice i kinjenju građana. Nažalost, nigdje nisam naišao da je netko protestirao zbog ove neistine – zločina. Dakle, ni svjetske organizacije, ni pojedinci, ni pravne institucije, izuzev HHO. Na kraju pita se profesor Puhovski: «Oni pak koji kažu da su Srbi otišli pod svojim vodstvom – koje uostalom nikad ni od koga nije bilo izabrano, priznaju Milanu Martiću državnički legitimitet» (isto, str. 106). U temeljnom aktu o povratku Srba ipak stoji da su oni «optanti». To ne samo da je golema neistina, laž, nego istinski zločin. Nitko i nikada ne bi mogao organizirati, nagovoriti toliku masu uglavnom seljačkog svijeta da «digne» drugu državu iznad kuće, doma, zavičaja i svih vrijednosti spoznaja i sjećanja. To može samo gola sila – biti ili ne biti – samo nevolja života, koji je jedinstvena pojava i stoji iznad svega; mogao je Srbima učiniti se «izlazom» iz Hrvatske, ali i Hrvatima iz Republike Srpske i Muslimanima čak odlazak u treće zemlje. Ta gola sila u BiH učini zločin da ova republika izgubi pola svog stanovništva. Istom logikom na Kosovu baulja kroz šipražje i ševarje nekoliko stotina tisuća nevinih seljaka, žena i djece. Gore čitave regije ili nizovi naselja. Kao ruralnom sociologu predmetno i po osjećaju, sva su sela moj zavičaj, a gledao sam od jedanput kako gori cijela

SRPSKI ETNIKUM U HRVATSKOJ 49 regija u BiH i izbezumljene izbjeglice u bijegu bez ičega. Svjedočio sam s knjigom u ruci rasporeda naselja po etnicitetima i svjedočio videozapisničarima što su učinili zločinci paradržave, a što čine zločinci u ime «najstarijeg» europskog naroda i priznate države prilikom napada na zaštićenu zonu. Vidio sam tada najveće kolone izbjeglica ali i masakre. Mnogo veće nego što smo imali u drugom svjetskom ratu braneći zbjegove pred naletom tzv. četvrte ofenzive. Izbjeglica je nova socijalna kategorija naših prostora. To je nevina žrtva u bezumlju rata, manipulirajući brojevi koji hodaju ne znajući gdje će stići i gdje će završiti sudbinu. Mnogi od nas zaboravljaju da je svaki od nas mogao biti izbjeglica i to bez obzira na status, ulogu, «znanje i imanje». Uostalom, zar Einstein, Brandt, Suares i mnogi drugi koji uđoše u povijest na velika vrata nisu bili izbjeglice Ono što me najviše začuđuje, brine i onespokojava, to je ravnodušje i muk kod tog monstruoznog zločina na nekad zajedničkom prostoru. Država, gospodo, može da propadne. Neka propadne kad ne može da opstane, ali ne smiju da tako i na takav brutalan način propadnu ljudi. Pitao me jedan učen stranac: «Zašto se to dogodilo» Odgovorih kratko: «Ne znam!», ali znam tisuće detalja kako se događalo i kako još nema kraja. Govor mržnje išao je tako daleko da je prenio tu mržnju i na izbjeglice i na povratnike, kao da su jadnici sami svoju nevolju proizveli. Čak iste žrtve istog modela zločina instrumentaliziraju se jedan protiv drugih i to s mnogo više uspjeha nego što se može razumjeti, a najmanje opravdati. Isključivost nacionalizma, ideologije «krvi i tla», razorili su sve ljudske, humane, kršćanske i civilizacijske vrijednosti, pa bez neposrednog povoda kidiše čovjek na čovjeka – ubija, otima, pljačka bez imalo grižnje savjesti. Upravljači ozakonjuju te čine. Time kulminira organizacija ideologije zločina. Jer se kaže «ozakonjeni zločin, najveći je zločin». Nikoše u nas pravnici koji ni po pozivu, niti po pravičnosti to nisu. Baciše ustave i izvedena načela pod noge i oktroiraše zločin. Digoše svoje nacionalitete iznad drugih ljudi, svojih državljana, ali drugog vjerozakona. Oteše im prirodno pravo: državljanstvo, imovinu, zavičaj, dostojanstvo, ponos i samopoštovanje. Pred cijelim svijetom baciše prirodno, običajno i pozitivno pravo pod noge u ime tiranije jačeg. O tome u Hrvatskom pravnom cen-

SRPSKI ETNIKUM U HRVATSKOJ 49<br />

regija u BiH i izbezumljene izbjeglice u bijegu bez ičega. Svjedočio<br />

sam s knjigom u ruci rasporeda naselja po etnicitetima i svjedočio<br />

videozapisničarima što su učinili zločinci paradržave, a što čine zločinci<br />

u ime «najstarijeg» europskog naroda i priznate države prilikom<br />

napada na zaštićenu zonu. Vidio sam tada najveće kolone izbjeglica<br />

ali i masakre. Mnogo veće nego što smo imali u drugom svjetskom<br />

ratu braneći zbjegove pred naletom tzv. četvrte ofenzive.<br />

Izbjeglica je nova socijalna kategorija naših prostora. To je nevina<br />

žrtva u bezumlju rata, manipulirajući brojevi koji hodaju ne znajući<br />

gdje će stići i gdje će završiti sudbinu. Mnogi od nas zaboravljaju da<br />

je svaki od nas mogao biti izbjeglica i to bez obzira na status, ulogu,<br />

«znanje i imanje».<br />

Uostalom, zar Einstein, Brandt, Suares i mnogi drugi koji uđoše u<br />

povijest na velika vrata nisu bili izbjeglice<br />

Ono što me najviše začuđuje, brine i onespokojava, to je ravnodušje<br />

i muk kod tog monstruoznog zločina na nekad zajedničkom<br />

prostoru. Država, gospodo, može da propadne. Neka propadne kad<br />

ne može da opstane, ali ne smiju da tako i na takav brutalan način<br />

propadnu ljudi. Pitao me jedan učen stranac: «Zašto se to dogodilo»<br />

Odgovorih kratko: «Ne znam!», ali znam tisuće detalja kako se događalo<br />

i kako još nema kraja.<br />

Govor mržnje išao je tako daleko da je prenio tu mržnju i na izbjeglice<br />

i na povratnike, kao da su jadnici sami svoju nevolju proizveli.<br />

Čak iste žrtve istog modela zločina instrumentaliziraju se jedan protiv<br />

drugih i to s mnogo više uspjeha nego što se može razumjeti, a<br />

najmanje opravdati. Isključivost nacionalizma, ideologije «krvi i tla»,<br />

razorili su sve ljudske, humane, kršćanske i civilizacijske vrijednosti,<br />

pa bez neposrednog povoda kidiše čovjek na čovjeka – ubija, otima,<br />

pljačka bez imalo grižnje savjesti. Upravljači ozakonjuju te čine. Time<br />

kulminira organizacija ideologije zločina. Jer se kaže «ozakonjeni<br />

zločin, najveći je zločin». Nikoše u nas pravnici koji ni po pozivu,<br />

niti po pravičnosti to nisu. Baciše ustave i izvedena načela pod noge<br />

i oktroiraše zločin. Digoše svoje nacionalitete iznad drugih ljudi,<br />

svojih državljana, ali drugog vjerozakona. Oteše im prirodno pravo:<br />

državljanstvo, imovinu, zavičaj, dostojanstvo, ponos i samopoštovanje.<br />

Pred cijelim svijetom baciše prirodno, običajno i pozitivno pravo<br />

pod noge u ime tiranije jačeg. O tome u Hrvatskom pravnom cen-

logo

products

Resources

Company

Terms of service
Privacy policy
Cookie policy
Cookie settings
Imprint
Change language
Made with love in Switzerland
© 2024 Yumpu.com all rights reserved

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!