BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

476
ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA
Ali evo još većega jada,
Kakvome se krvnik nije nada:
Do kamena jednog poletio
Pa je ravno na smrt naletio.
Za kamenom to je čudo ovo,
Sjedi starac Momčilović Jovo.
Davno proš‘o sedamdeset ljeta,
Al’ mu snagu ulijeva osveta.
Tri mu sina ustaše ubiše,
Dvije snahe i dječice više,
Do temelja kuću popališe,
Samohrana starca ostaviše.
Sad se stracu želja ispunila.
On dugačku kremenjaču ima,
Dve stotine stara je godina;
Al’ ne ima za pušku olova,
Sa zgarišta skupio čavala,
Od čavala sačmu nasjekao,
Pa je njome pušku napunio.
Kad mu Jure baš na domak stiže,
Sa kamena starac pušku diže;
Grunu šarka k’o grom iz oblaka,
Svati Juru po sredi stomaka.
Krvnik pade a raja dopade,
Tu motike počeše da rade.
Tako pade Pavelića nada,
Više Bosnu ne vidje nikada.
Legija je crna zaplakala,
Komandanta svoga izgubila.
Zaplakao u Zagrebu Ante
Jer izgubi crnog komandanta.
Al’ zapjeva i Kordun i Lika
Jer nestade najgoreg krvnika.
Zapjevaše i mrtvi i živi:
Močilanci, svako vam se divi!
Mili starče, živila ti ruka,