BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

474
ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA
Živa stvora nigdje ne vidješe
Pa se malo i uzradovaše.
Svud zidine strše opaljene,
Ne vide ni djeca ni žene.
Ustaško je ovo djelo bilo
Pa se Juri lice nasmiješilo.
Pilotu je kazivao svome
O junaštvu ovom ustaškome.
Sad će mirno kroz tu pustoš ići
I kud žele mogu mirno stići.
Partizana nigdje blizu nema
I ne sluti što li mu se sprema.
Istina je pali smo sa neba,
Prema Plaškom sada ići treba
Jer u Slunju sad su partizani,
A u Plaškom braća Talijani,
Talijani i sluge četnici,
Sad ustaški to su saveznici.
Al’ da vidiš, pobratime, sada
Grdna čuda, ko bi mu se nada’
Istom oni u riječi bili,
Žbunovi su trnja ustreptali.
Kad krenuše uniforme crne,
Sve oživi, srce da pretrne.
Niče raja k’o iz zemlje trava,
Teška Juru zahvatila strava:
«Otkud niče, sam je bog ubio,
Zar je triput nijesam pogubio»
Iz zidova, iz svakog kamena
Pojavi se il’ starac il’ žena,
Nosi koplje, kolja zaoštrena,
Oživjela kuka i motika,
Tu je Juru uhvatila muka.
Jure, junak fašističkog svijeta,
Pilot plače, pa ga i to smeta,
Njemu Jure iz sveg glasa viče: