BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

472
ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA
Tad se diže Jure Francetiću
Koj’ najbliže bješe Paveliću.
Komandant je od Crne legije:
Što po zemlji gmiže ona bije.
Sav je Jure ogrez’o u krvi,
Žene, djecu on je klao prvi,
Čašu diže pa zbori ovako:
«Poglavniče, mene znade svako.
Uvijek sam ti bio vjeran sluga
Pored moga Kvaternika druga.
Ja ću poći na bosansku stranu
Da uništim tu gamad neslanu.
Oni koji k partizan’ma kreću,
Nikog živog ostaviti neću.
Ova zemlja mora biti čista
I od Srba i od komunista.
Muslimane što nam vjerni nisu,
I Hrvate koji su im blizu –
Sve ću redom pod nož udariti
I ustaško ime proslaviti,
A Hitleru tako dokazati
Da se u nas može pouzdati».
Kad to čuše delije ostale,
Francetića počeše da hvale:
«Hajde, Jure, sa srećom ti bilo,
Kad uspiješ biće nama milo.
Neka bude što više grobova,
Al’ ostavi ponešto robova
Koji će nas dobro poslužiti,
Da možemo mirno carevati,
Sa Hitlerom rujno vino piti
I njegova dika svagdje biti».
Tada Jure u avion sjede
Jer ni časa časiti ne htjede.
On je vičan brzo djelovati
I ustašku riječ održati.