BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.
Share Embed Flag
Download ePaper

BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941. BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

jadovno.com
09.02.2015 Views

462 ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA rođenog sina, oplakujući naše đačko drugovanje i njegovu monstruoznu smrt. Učestvovao sam u organizaciji popunjenja IV. crnogorske brigade iz Primišlja. Od 60 momaka i djevojaka moje, tada dječačke, i nešto starije dobi niti jedan se nije vratio. Bila su im imena ispisana na mramornim pločama poput znamenja grčkih kenotafa jer im se nije znalo za grobove. «Osloboditelji» su razorili i takva znamenja da nisam mogao sastaviti niti jedno ime. Nisu samo to, nego preko tri tisuće dvjesta takvih spomenika antifašizma u Hrvatskoj. Kad je to počelo, sakupio sam trista fotografija razorenih spomenika antifašizmu i pokazao učenom profesoru, velikom antifašisti francuskog Pokreta otpora, osnivaču moderne sociologije u nas – Rudiju Supeku. Zgrozio se i zajednički smo napisali protest našoj i međunarodnoj javnosti. Od 30 uglednih antifašista samo je 7 pristalo da potpiše. U nas apel nije nikada objavljen. Rudi je zaključio: «Poraze li antifašizam, mi smo poraženi». I nije se prevario. Uputio sam pismo našem učeniku, tada ministru ekologije. Nisam dobio odgovor, ali do mene je dopro glas da smo pošandrcali senilci, jer branimo bezvrijedne sadržaje. Odgovorio sam mu citirajući stihove Oskara Daviča o bolu majke navodnog zločinca: «Ako je krao, ako je klao, on je moje najveće bogatstvo». Jer naši spomenici antifašizmu, i kad nisu lijepi, autentični su i najveće su naše bogatstvo priključenja europskom civilizacijskom trendu. Kažu da je najciničniji cinizam na svoj račun. Jedan takav doživio sam u Donjem Primišlju. Nakon svih kalvarija ostalo je 5 ili 6 staraca gotovo u dubokom seniumu. Nakon brojnih ubojstava, pljački, razaranja odvedoše ovoj petorici posljednju «kravu hraniteljicu», jer «Srbi marva ne smiju imati stoku». Jedan šeret se našalio: «Možda bi kravu sačuvali da smo osnovali podružnicu HDZ». Novinari proglasiše da su osnovali podružnicu. Upoznao sam toga šereta, nekadašnjeg «ženika na probu», pijetla za sve kokoši i cinika iznad cinizma, koji mi reče: «Nije to, profesore. Nego se mi zezamo da ćemo osnovati ne bi li spasili goli život, a nama je i ovako kraj. Nešto starost, nešto bolest, ali najviše glad i zima dokrajčit će nas. Ali i njih će crvi jesti i vlastiti narod proklinjati». Ovaj zloguki prorok od njih 6 prorekao je «bijelu smrt» četvorici.

DVIJE AUTOBIOGRAFSKE CRTICE 463 Spoznavši da čovjek nije stvoren da vlada ljudima nego stvarima i procesima svjestan sam činjenice da ipak svijetom mediokriteti vladaju. Naročito u nas. Spoznao sam da sam već odavno iščupan iz korijena. Francuzi to zovu derasiniran. Da mi je zavičaj uništen u Drugom svjetskom ratu, da je bio zanemaren «zbog suvišnih ljudi i suvišnih prostora», ali ne mogu ipak prihvatiti da mi je sada otet, zatrt razaranjem i denominacijom toponima. Dakle, da sam društveno mrtav, isključen iz redakcije časopisa kojeg sam osnivao, zabranjen mi dolazak u Institut, kojeg sam također osnivao i u kojem sam radio, da se od mene zahtijeva gregarističko svrstavanje u etnički geto, da je golem broj mojih znanaca, nekadašnjih prijatelja, znanstvenih analitičara s tim suglasan, da je inteligencija izdala svoj identitet i besramno učestvuje u falsifikaciji historije i trijumfu zločina. Da se uništava duh individualnosti i personalne autonomnosti pojedinca. Čudno neko vrijeme! Kad razgovaraš s pojedincem čini ti se razborit i normalan. Dok ga susrećeš u etničkoj grupi čini ti se idiotom, jer više prokazuje prokazatelje zločina, nego same zločince. Mi se navikavamo da živimo s vlastitim zločinom. Historiju pišu pobjednici «Pirove pobjede», pa smo tako svi poraženi. Jer, podignuti spomenici na postamentima mržnje koja nadvisuje svu ljubav ide u pravcu «do istrage naše ili vaše», neće i ne mogu opstati. Nikakva domovnica iznad rodovnice neće nekažnjeno povijesno preživjeti. Jer ona zatire prirodno i pozitivno pravo, ozakonjuje zločin. Kad sam sagledao da je BiH izgubila pola stanovništva postao sam izbjeglica u duši za sva vremena i odlučio sam prokazivati zločin ma gdje on bio i ma tko ga učinio. Da sam pjesnik ispjevao bih najveću himnu bola izbjeglicama otetih zavičaja, a takvih je u nas bilo oko 4 i pol milijuna. Pjevao bih o mržnji, ali bez mržnje poput mlade poetese Milene Severović. Poznajem starost teorijski, a i praktično jer je živim. Vodio sam postdiplomski iz gerontologije i vidio sam sve jade koje starost donosi kad ne postoji psihosomatska ravnoteža, ali ipak ona je najteža kad je optereti društvena neuravnoteženost, odnosno ludilo i neuračinljivost. Posjetio sam 20 od 709 izbjegličkih logora u Srbiji, Srba iz Hrvatske i BiH. U njima su pretežno starci preko kojih je prešao kotač «naše surove povijesti».

DVIJE AUTOBIOGRAFSKE CRTICE<br />

463<br />

Spoznavši da čovjek nije stvoren da vlada ljudima nego stvarima<br />

i procesima svjestan sam činjenice da ipak svijetom mediokriteti<br />

vladaju. Naročito u nas. Spoznao sam da sam već odavno iščupan<br />

iz korijena. Francuzi to zovu derasiniran. Da mi je zavičaj uništen u<br />

Drugom svjetskom ratu, da je bio zanemaren «zbog suvišnih ljudi i<br />

suvišnih prostora», ali ne mogu ipak prihvatiti da mi je sada otet, zatrt<br />

razaranjem i denominacijom toponima. Dakle, da sam društveno<br />

mrtav, isključen iz redakcije časopisa kojeg sam osnivao, zabranjen<br />

mi dolazak u Institut, kojeg sam također osnivao i u kojem sam radio,<br />

da se od mene zahtijeva gregarističko svrstavanje u etnički geto,<br />

da je golem broj mojih znanaca, nekadašnjih prijatelja, znanstvenih<br />

analitičara s tim suglasan, da je inteligencija izdala svoj identitet i<br />

besramno učestvuje u falsifikaciji historije i trijumfu zločina. Da se<br />

uništava duh individualnosti i personalne autonomnosti pojedinca.<br />

Čudno neko vrijeme! Kad razgovaraš s pojedincem čini ti se razborit<br />

i normalan. Dok ga susrećeš u etničkoj grupi čini ti se idiotom, jer<br />

više prokazuje prokazatelje zločina, nego same zločince. Mi se navikavamo<br />

da živimo s vlastitim zločinom. Historiju pišu pobjednici<br />

«Pirove pobjede», pa smo tako svi poraženi. Jer, podignuti spomenici<br />

na postamentima mržnje koja nadvisuje svu ljubav ide u pravcu<br />

«do istrage naše ili vaše», neće i ne mogu opstati. Nikakva domovnica<br />

iznad rodovnice neće nekažnjeno povijesno preživjeti. Jer ona zatire<br />

prirodno i pozitivno pravo, ozakonjuje zločin. Kad sam sagledao da<br />

je BiH izgubila pola stanovništva postao sam izbjeglica u duši za sva<br />

vremena i odlučio sam prokazivati zločin ma gdje on bio i ma tko ga<br />

učinio.<br />

Da sam pjesnik ispjevao bih najveću himnu bola izbjeglicama otetih<br />

zavičaja, a takvih je u nas bilo oko 4 i pol milijuna. Pjevao bih o<br />

mržnji, ali bez mržnje poput mlade poetese Milene Severović.<br />

Poznajem starost teorijski, a i praktično jer je živim. Vodio sam<br />

postdiplomski iz gerontologije i vidio sam sve jade koje starost donosi<br />

kad ne postoji psihosomatska ravnoteža, ali ipak ona je najteža<br />

kad je optereti društvena neuravnoteženost, odnosno ludilo i neuračinljivost.<br />

Posjetio sam 20 od 709 izbjegličkih logora u Srbiji, Srba<br />

iz Hrvatske i BiH. U njima su pretežno starci preko kojih je prešao<br />

kotač «naše surove povijesti».

logo

products

Resources

Company

Terms of service
Privacy policy
Cookie policy
Cookie settings
Imprint
Change language
Made with love in Switzerland
© 2024 Yumpu.com all rights reserved

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!