BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

ČETIRI KNJIGE O RATU
453
je zemlja okupirana i apsurdom predaje onih 200 komunista koji su
bili spremni da izginu u borbi protiv okupacije. I nitko nije «zucnuo»
protiv tog povijesnog falsifikata. Tako je danas i sa sudbinom ovakvih
svjedočanstava i još živih svjedoka svježih rana, zatrtih rodova,
ugaslih ognjišta, razorenih toponima, nestalih institucija, porušenih
obilježja i porušenih monumenata. Valjda kod ovakvih povijesnih činjenica
autentične naravi ne želimo da nam drugi povijest pišu.
Nakon opisa ustaške propagande koja najavljuje zločin, autor opisuje
genocidne namjere NDH i najzad osnivanje koncentracijskih
logora. U trećem poglavlju prelazi na osnivanje kompleksa ustaškog
logora Jadovno. Ovdje bih sugerirao autoru da potpoglavlje iz II. poglavlja
«Uspostava ustaške vlasti u Gospiću sa širom okolinom i zločini
nad srpskim narodom» prebaci u poglavlje III., jer ono prirodnotehnički-predmetno
tu pripada.
Daleko bi nas odvelo kad bi iznosili opis uloge zločinaca (Pavelića,
Kvaternika, Luburića itd.). Oni su s mjerom prikazani ovdje kao
osnova za konkretne zločine Jadovna. Samo ću navesti jedan paradigmatični
citat iz glasila ustaša: «Vjesnik hrvatskih revolucionara»,
veljača 1932. godine: «U borbi za svete ciljeve sva su sredstva dopuštena
pa i ona najstrašnija… Nož, revolver, strojevna puška i pakleni
stroj, to su zvona koja će navijestiti osvit zore i uskrsnuće Nezavisne
Države Hrvatske». Autor navodi brojne izvore protkane ovom paradigmom
i brojne pojedince, crkvene prelate. Zbog toga izabirem drugi
paradigmatični citat dr. Alojza Stepinca (str. 41), kojeg upisuje u
svoj Dnevnik prigodom pristupanja Jugoslavije Trojnom paktu: «Sve
u svemu Hrvati i Srbi dva su svijeta… koja se nikada neće približiti
osim čudom Božjim. Shizma (tj. pravoslavlje) je najveće prokletstvo
skoro veće nego protestantizam. Tu nema morala, nema načela, nema
istine, nema pravde, nema poštenja». Nakon ovakve blasfemije jednog
prelata, nema čuđenja za sve zločine koje su njemu subordinirani
svećenici činili prema Srbima, Židovima i Romima. To što je hodočastio
k Paveliću i davao legimitet ustaškoj državi, posvećivanje oružja,
pokolji i pokrštenje, dovoljni su da «nikad svecem postati neće», dok
je Izraela i Židova. Uostalom nije mogao postati ni «pravednikom».
Opisujući preuzimanje gospićke kaznionice od strane ustaša i to
pod starim imenom «Gericht» i pretvaranjem iste u tranzitni kon-