BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

444
ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA
Spisateljica Dara Janeković stalno nastoji da ima «mjeru», i kad
hvali kad kudi, kad mrzi i kad voli, i kad ide ad rem i kad se obrušava
ad hominem. Autorica je dokazana humanistica, buntovnica protiv
rata i čovjekovih stradanja i patnji. Jer, uvijek je svjedok polja smrti.
Ona se praktično stalno bori protiv rata u kojem je nerijetko sama
sa svojim perom. Nekad je partizanka, zatim korespondentica iz Pariza
i Alžira, nekad iz Palestine, ili s kurdskih ratišta, ali i iz golemih
civilizacijskih prostranstava Kine. Ponekad je obična, svakidašnja
novinarka, a nerijetko postaje «dvorska komentatorica». Kroz njena
svjedočenja marširaju obični ljudi nevinih umiranja, historijske i antihistorijske
ličnosti, teoretičari, umjetnici, državnici, renegati, plagijatori,
konvertiti, ali istovremeo i junaci i zločinci ratnih scena.
Ona poznaje svjetske metropole, ali i šipražje i ševarje, brda i doline,
makije i pustinje zavjereničkih skloništa. Ona poznaje historijske
građevine raznih kontinenata i njihove ruševine, žive i mrtve povijesne
monumente, mitove i mitologije, ideje i ideologije, ljude i događaje,
rase i narode, konfesije i uvjerenja. Ona istinski svjedoči da,
nažalost, svijetom mediokriteti i zločinci vladaju. Zbog toga i kad se s
njom ne bi slagao, morao bi je uvažavati jer svoje spoznaje i stajališta
brani descartesovski, jasno i razgovijetno. Nerijetko se nalazi sama
protiv tiranije jačega, i nema s kime da se konzultira osim sa svojim
ratiom – umom. Ona pomno zapisuje i kad ne može da objavljuje.
Zato je ona slikarica bez galerije, a likovi su joj posebna galerija. Nju
se ne može prepričati nego studiozno slijediti kao jedinstvenog svjedoka
zaludnih umiranja, gladi, bijede i masovnih razaranja po svim
prostranstvima Zemljinog šara. Kao borac protiv rata ona zajedno
sa žrtvama pati i strada i jedini joj je način da se ispovijeda peru, jer
se tako kupa u oceanskoj boli suza zajedno sa žrtvama i razorenim
antropogenim sadržajima.
Ova se knjiga ne bi mogla kratiti, bila bi osakaćena. Neki njeni zapisi
počinju gnomama, neki epitafima, neki mudrim mislima narodnog
iskustva, neki stihovima velikana, a neki filozofijskim dilemama.
To govori da slijedi umne i razumne da bi utemeljeno diskvalificirala
bezumlje i «loše sačinjen svijet u kojem živimo», U knjizi ona pokušava,
među ostalim, odgonetnuti naše hajdučije, antihistorijske fenomene
i svjetske igre oko nas u želji da svatko nađe među nama «svoje
kučkine sinove».