BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

«BOL» – ZBIRKA POEZIJE
BOGDANA UZELCA
Ovo su stihovi istinskog bola. Rime krika i očaja. Snaga im je u jednostavnosti.
To je poezija o zlokobnim posljedicama organizirane mržnje,
ispjevana bez mržnje. U tome je njihova i pjesnikova veličina. Ti
snažni krici za ljudima, za dolinama i docima, za šipražjem i ševarjem
svud oko naših njiva traže oceane suza. Jer, ne pogibe samo Agamemnon,
nego bi razorena cijela Troja. Namet tome je kolektivna krivnja.
Kakvog bi apsurda za ovo posljednje! «U Hrvatskoj je, koliko
znam, na djelu najčišće etničko čišćenje koje je ikad igdje izvršeno.
To je čišćenje, koje je obuhvatilo čišćenje kulture, povijesti, znanosti,
ali i gruntovnica, čišćenje na razini toponomastike i onomastike»
– ističe prof. dr. Žarko Puhovski u knjizi: Srbi u Hrvatskoj – jučer,
danas, sutra, HHO, Zagreb, 1996., str. 104.
O tome ovi stihovi zbore.
Intelektualno posrnuće (pogledaj: J. Benda, Izdaja intelektualaca,
Politička kultura, Zagreb, 1997.) dovelo je do rezona: «Ne jedan Srbin
manje, nego svi!» Rečeno je u Saboru bez pogovora.
Ova poezija govori o moralnom posrnuću gdje nije bilo mjesta
etosu Marije i Antigone. Jer, ništa nije bilo pošteđeno. Ni ljudi, ni institucije,
ni svetinja. Ubijalo se, progonilo, otimalo zavičaje, razaralo
antropogene sadržaje uz talambase osvete i mržnje. I današnja elita
vlasti ne dozvoljava da se Hrvatska suoči sa svojom vlastitom historijom.
O tome pjesnik zbori.
Taj povijesni zločin učinjen je pod teoremom «oca nacije» i «kulturom
laži», da je genocid koristan čin za popravljanje povijesti.
Organiziran je čisti falangizam, koji je koštao sudbine više od 10%
stanovništva vlastite teritorije. Razoreno je vlastito društvo. Išlo se
do apsurda: npr. pola historije Hrvatske napisano je glagoljicom, bo-