BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

432
ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA
de, nemaju nikakve pomoći, naprotiv, imaju prezir. Neki su već umrli
od gladi i studeni, a neki od očaja. Razasuti u razorene krajeve, tamo
gdje živi zavide mrtvima. U gradove se nitko ne vraća jer je njihovo
stanarsko pravo proglašeno komunističkom izmišljotinom i kao takvo
zaposjednuto.
U selima onih naselja koja nisu do kraja razorena, demolirana ili
opljačkana, useljene su iste takve žrtve zločina stoljeća iz drugih prostora
etničkog čišćenja Hrvata. Njih se danas instrumentalizira protiv
Srba. U primjeni zakona Srbe se diskriminira, i obmanjuje svjetska
javnost u preuzetim obvezama. Ponavljamo, sve se čini za ostvarenje
ciljeva rata. Dokazane ubojice se ne procesuiraju. Naprotiv, uzdižu
se i slave. Ozakonjuju se spontane uzurpacije, pljačke, pa i ubojstva.
Svakodnevno se vrše zastrašivanja i otimačine. Provodi se nedozvoljena
konfiskacija. Agencije za otkup nekretnina ucjenama otimaju
opća dobra ispod cijene, a zemlju nizašto, jer to je Hrvatska zemlja.
Zakonom je napadnuto vlasništvo. Razbija se porodica bez ostavinskih
rasprava i odobrenja članova, hazardira se sa svetosti imovine.
Istovremeno se razbija i srpski korpus.
Najtragičnije je u svemu ovom što Srbi neznanjem, neodgovornošću,
političkim sljepilom ili korupcijom pristaju na sva ova bezakonja
uključujući i razbijanje srpskog korpusa. Na djelu je lozinka zavadi pa
vladaj. Zar vas ne brine postojanje četiri političke rivalitetne partije,
dva narodna vijeća suprotstavljena jedno drugom, i to oba krovna.
Neostvarivanje kulturne autonomije. Imamo udžbenike, ali nemamo
nastave. Nepostojanje srpskih glasila, ako hoćete i srpske javnosti,
osim javnog prokazivanja srpskog kolektiviteta. U Podunavlju reducirani
ostaci Srba uključujući i starosjedioce izloženi su svakodnevnim
provokacijama i incidentima. U Lici se broj ubijenih i nestalih
nikad neće ni saznati. Nitko ne traga za nestalima – nema ekshumacija.
Svakim danom netko biva ubijen, ranjen, masakriran ili ponižavan.
Nema poštivanja ni osnovnih ljudskih prava. Umjesto postizanja
minimuma zajedničkog unutarsrpskog korpusa, traje nesmiljeno
i neshvatljivo javno ponašanje. Vlasti čine sve da forsiraju liderstvo,
rivalitet i taštinu, želeći Srbe po svojoj mjeri, i uvijek ih nađu.
Na javnoj sceni liju se krokodilske suze za procesuirane u Haagu,
a nitko se ne sjeti onih osamdesetak Srba u zatvorima koji bi dobro-