BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

INSTITUCIJE SRBA I MEĐUSRPSKI ODNOSI U HRVATSKOJ
427
mi danas nemamo nijednu instituciju koja se brine za sudbinu Srba
koji su ostali i onih koji se vraćaju. A iza sudbine Hrvata koji se vraćaju
stoji država, parlament, Crveni križ, Caritas i brojne konkretne
vjerske i svjetovne organizacije. Kod Srba toga nema. To je dokaz da
je ovakva politika koju vode samozvani srpski legati, poražavajuća.
Jer, čovjek najprije treba živjeti, što znači jesti, spavati, zadovoljavati
primarne ljudske potrebe. A mi imamo nadgradnju, legate u parlamentu,
koji mudruju, a Srbi nestaju. Nitko ih ne traži. Imamo masovne
grobnice, nitko ih ne otkriva. Ima zatvorenih ljudi, nitko ih
ne brani. Imamo konkretne zločine o kojima se ne govori. Nema ni
tužitelja ni tuženog. Danas je u Hrvatskoj najveći muzej razorenoga
sadržaja, na otvorenom. to je zapanjujuće čak i sa stajališta hrvatskog
intelektualnog javnog mnijenja. Toliko zločina, a nigdje zločinaca!
Praštanje zločina osveta je žrtve, kaže mudrost. Umjesto solidarnosti
na djelu je jedno atavističko iživljavanje.
Kako možemo govoriti o solidarnosti između Srba u Hrvatskoj i
same hrvatske države
- Srbi koji su ovdje ostali pripadnici su deficijentnih porodica.
Njihova spolna i dobna struktura neoubičajena je za demografske
karakteristike ovog prostora. Starci ili krajnje nemoćni. To je takozvana
negativna selekcija. Ostali su oni koji nisu mogli otići. U selima
oni su daleko jedni od drugih, ne mogu organizirati solidarnost. To
mogu samo Srbi u gradovima, ali osim ponekih časnih pojedinaca,
oni to ne čine. Ovdje ima obilje medicinskih sestara, navodim čak 22
nezaposlene, ali nisu mogle proći konkurs u istočnoj Slavoniji. Ima
veliki broj nezaposlenih doktora, pravnika, upravnih administratora,
agronoma, veterinara. Nikakve solidarnosti nema, da pomognu sebi
i drugima.
Zašto
- Prvo, što je prokazani srpski korpus otišao tako daleko da je svaki
oblik organizacije solidarnosti rizičan. I taj strah je stvorio egzistencijalnu
bojazan. Srbima je oduzeta ta društvena komponenta. Njima
je oduzeta javnost. Srba u javnosti nema, osim u medijima kao kolektivnih
zločinaca.
Kada govorite o solidarnosti, ne mislite li da će ona unutar tog
korpusa, odvesti Srbe u getoizaciju i izolaciju