BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

42
ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA
nim diskriminacijama, Srbi su natjerani na bijeg, da spase gole živote.
Tako je u gradovima gdje nije bilo rata oko 66% Srba nestalo. Deset
tisuća objekata je minirano u urbanim i 25 tisuća objekata u ruralnim
naseljima, proveden je kulturocid i knjigocid, nestali su gotovo svi
antifašistički spomenici, zatrti su svi ćirilični naslovi – od znanosti
do beletristike. U mnogim urbanim naseljima broj Srba je smanjen
ispod 50%, a u nekim su čak svedeni na jednu petinu ili 20% pa i
ispod tog broja. Tamo gdje su svedeni ispod 50% zatrta je biološka
osnova, a tamo gdje su na oko 20%, za nju nema nikakve osnove.
Srbi se ni iznimno ne mogu zapošljavati, a organizacijom oduzimanja
prava na rad – dovedeni su u socijalnu komu. Formalno zakonodavstvo
ih štiti, a primijenjeno pravo degradira. Ratne i poratne vlade
su de iure za povratak, a de facto za izgon. Namirili su se s približno
100 tisuća stambenih jedinica jer izgonom 400 tisuća Srba – a oni su
kao i Hrvati uglavnom imali porodice sa četiri člana – ostalo je barem
toliko stanova. Čini mi se da je to konačni rezultat i da tu popravka
ne može biti.
(Identitet, SDF, Zagreb, listopad 2004.)