BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

INSTITUCIJE SRBA I MEĐUSRPSKI ODNOSI U HRVATSKOJ
415
na, naša je zbilja. Namjerno se širi strah da u nas doista «zidovi imaju
uši». Ranije posijani strah s golemim zločinom sada se samo oficijelno
širi. Moj daroviti doktorant, povratnik iz inozemstva, nerado
ističem, nije Srbin, šapatom me moli: «Bježite! Ovdje nema života ni
budućnosti!» To isušuje mozgove. Jer, sve nije do kruha! Sposobni ne
mogu propasti i oni prvi bježe. To je za Hrvatsku najveći gubitak. Uostalom,
moralnom čovjeku nije teško razlikovati dobro od zla. Samo
je Hebrangu, javno poniženom, potrebno da Boga zaziva za razlikovanje
dobra od zla.
Da ne bi ostali, a opstali između dvije zle maćehe kripliziranih etniciteta,
tj. zajednice izvora naše sudbine i zajednice pribježišta većine
naših sunarodnjaka, moramo se organizirati na građanskim osnovama,
ali i rezonima djelovanja snažno argumentiranom istinom o
nama. Ističem, gospodo, građanin ne može biti pobijeđen, a najmanje
poražen od mediokriteta. Ovi kriplizirani državni, a sve više i društveni
konglomerati, što se sučeljavaju preko naše gorke sudbine ne
mogu opstati bez građanskog svijeta. To što nas odavde izgone, oduzimaju
nam sva prirodna prava, državljanstvo i materijalna dobra, pa
i duhovne sadržaje, a u pribježištu nismo dobrohotno primljeni, nije
samo historijski socio-kulturni zločin nego nemoralni čin zakašnjelih
pokreta i poredaka, čiji se državni entiteti isprečuju između života i
smrti građana.
Na žrtvi je da se brani svim legalnim sredstvima, protiv uzurpativnog
prava, terora oktroiranih normi i brutalne primjene prakse
(šovinističkih naputaka). Jer, niti u jednoj sredini nema u temeljnom
aktu, ustavu i konvencijskim normama, kao nadnacionalnim zakonima,
za to osnove. Status manjina, ma koliko u Hrvatskoj pod tim
pojmom smatrali kad si manjina, da si manje čovjek, pitanje je mjere
stupnja «(ne)modernosti», «(ne)demokratičnosti», «(ne)pravičnosti»
i «(ne)moralnosti» društva.
Građanskom organizacijom dužni smo da urbi et orbi svjedočimo
o svim fenomenima kojim nam se onemogućava život. Istovremeno
se u našoj tzv. matičnoj sredini prema kojoj se nismo postavili valjano,
a niti ona prema nama odvija nedozvoljena asimilacija. I to moramo
prokazivati. Na sceni je sve više intelektualni zločin za ostvarenje
ciljeva rata koji računa s «lomom», i «zamorom» ljudskog materijala
– rastakanja porodica.