BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

INSTITUCIJE SRBA I MEĐUSRPSKI ODNOSI U HRVATSKOJ
413
da «Prosvjeta» u tom pravcu ne razmišlja i snažnije ne djeluje. Ponavljam,
danas mnogi Hrvati umjesto mitova «od stoljeća sedmog»
sanjaju neku drugu Hrvatsku, pravnu, socijalnu, humanu i kulturnu,
demokratsku po mjeri, potrebi i koristi hrvatskog naroda.
Kad sam, u povodu jednog projekta, zapitao viđenije hrvatske učenjake
da li bi htjeli pisati priloge za skidanje stigme nad srpskim narodom,
o njihovom značenju u hrvatskom korpusu od doseljenja sa
stajališta: demografije, etnografije, antropologije, historije, socijalne
demografije, ekonomije, agrara, politologije, kulture, prosvjete, poetike,
konfesija itd., nitko nije odbio. Skoro da u glas povikaše: «Valja
skinuti stigmu prokazivanja, istine radi i nas radi». Stoga pouzdano
vjerujem da bi svaki od njih, poput Banca, Puhovskog, Čička i drugih,
koji su radili za spomenuti skup, dao svoj znanstveni, ljudski,
kulturni i moralni dug prema istini. Imajte u vidu da uvijek netko u
korist istine razmišlja i radi, pa kad je i nemoguće. Zbog te činjenice
otklanjam svako prokazivanje naše prošlosti «mrakom» u ime najpogrešnije
upaljenog svjetla. Jer, do sada nisam našao niti jedan valjan
zapis (novelu, dramu, poemu, sliku itd) onemogućavanja stvaralaštva
i takve represije da svjedočanstvo o njemu nije moglo biti ispisano.
Što sada ne objave, ako ranije nisu mogli Više puta sam isticao da
je srpsko pitanje – pitanje moderne Hrvatske. Zbog toga se čudimo
da se nitko, poput Kangrge, kad je svjedočio o umrlom filozofu Gaji
Petroviću, ne nađe i kaže otvoreno, u ime istine: «Predsjedniče, lažeš!
Presjedniče, istina te demantira!» Te činjenice mnogi, obični ljudi,
razumiju, napose umni Hrvati. Sada, naime, sve više i ubrzanije, kada
je kroz želudac došlo i do glave. Nacional-šovinizam sve više se poima
kao najveća pošast ovog prostora. Prezirući višekratno srpstvo i
hrvatstvo koji opcijom kvislinških neporaženih ideologija, revizijom
historije posvuda počiniše genocid. Napadoše čovjeka i njegove sadržaje,
uglavnom radi pljačke za odabrani sloj. Treba znati, gospodo,
istinu, koju ću uvijek ponavljati kao spoznato stanje, da se ne mrze
toliko etniciteti, ma koliko na tome insistirali slugani oficijelnih politika,
etnointelektualci, opaki sluge loših gospodara, koliko se vole
njihova oteta dobra. Svaki je rat pljačkaški i bratoubilački, a ovome
je cilj i smisao bio pljačka i strasno prolijevanje tuđe nevine krvi za
oteta dobra. U njemu nije bilo ni viteštva, ni herojstva, a ni morala.