BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

410
ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA
Unatoč toga u nas se gaji neka čudna podjela «ovo je politika»,
«ono je kultura», a ovo je za «Prosvjetu». Ta podjela u suštini ne stoji
kad je riječ o «biti ili ne biti». Naime, napadnut je ovdje, prije svega,
čovjek i sve njegove vrijednosti, a u Srba posebno čovjek i njegovi
antropogeni etnički sadržaji. To je antikulturni čin i anticivilizirana
praksa. Tim više što se ova praksa oslanja na kvislinške resantimane i
uz istovremeno koncelebrirane mise zahvalnice zločinu i zločincima.
Svijet se buni protiv toga više nego što se mi bunimo. Posebno što
se suvremena historija u Hrvatskoj podešava recentnoj vlasti, što se
negira antifašizam kao civilizacijska tekovina.
Od svakog Hrvata se gotovo traži da veliča svoje kvislinško podrijetlo,
da traži svoje Kunta Kinte u ustaško-domobranskoj provenijenciji.
I to, nažalost, mnogi na javnoj sceni, na sablast historijskim
činjenicama, i čine. Istom logikom konfabulacija i buncanja, to čine
u drugim državnim i paradržavnim enticitetima tragajući za svojim
četničkim Kunta Kintama. Uostalom, narode se sučelilo pod kvislinškim
kategorijama kao sukob ustaštva i četništva, a ove dvije zločinačke
ideologije u praksi nikad između sebe nisu ratovale. Taj sukob
u ime tih idelogija ima pogubne implikacije. Samo multikulturnom
logikom života i rada to je moguće razgolititi i uništiti.
U svijetu nema velegrada koji ne gaji spomen na neimara civilizacije
– Nikolu Teslu. A ovdje mu je oskvrnut i spomenik i muzej u rodnom
mjestu. To se mora prokazivati. Ako je nekadašnjem intendantu
HNK oduzeto državljanstvo Republike Hrvatske i stanarsko pravo u
Zagrebu «kao komunistička izmišljotina», moramo se zabrinuti nad
takvim antipovijesnim činom i gaženjem vlastite tradicije, prakse i
Ustava i kršenje elementarnog ljudskog prava. Ako se u Saboru Vladimira
Nazora naziva «moralnom mizerijom», a Vinka Nikolića proglašava
«nestorom hrvatske književnosti», to ne samo da zabrinjava
kao neistina, nego prijeti. Ako je srušen spomenik Marku Oreškoviću,
a srušeno ih je preko tri tisuće, prenominirano tisuće trgova i ulica,
od Trga žrtava fašizma do zatiranja znamenja na Lolu i Juricu Ribara,
na njihovog oca kao helenski primjer porodičnog tragizma za istinu,
to ne samo da zabrinjava, nego je prijeteći čin zbog fašističkih radnji
nad nevinim žrtvama i nijemim monumentima antifašizma. Dakle,
govori o opasnosti pojave neofašizma u našoj sredini. To se, ne samo