BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

INSTITUCIJE SRBA I MEĐUSRPSKI ODNOSI U HRVATSKOJ
409
šibati po «mitovima», «književnoj laži», «ideološkim obmanama»,
našim «svetinjama krvi i tla», «palanačkim mentalitetima», itd. Valja,
prije svega, to dobro poznavati, pa onda imati «petlju» znalački, transparentno
izraziti, da svatko razumije. Jer, naši idiotizmi do genocidnih
radnji pod kraj 20. stoljeća prenerazili su cijeli svijet. I doista ih
nije lako i jednostavno istinski iskazati. Od nas je otišla vijest u svijet:
«Tako se strasno ubijaju, a ne jedu žrtve. Danas smo sahranili majku
ubijenu u krevetu, a dijete skuhano u loncu». Naši su zločini pred
međunarodnom arbitražom.
Dok mi šutimo da su Srbi «optanti», a da ne postoji srpsko pitanje
u Hrvatskoj, a nakon toliko nevino ubijenih, neprocesuiranih,
toliko nestalih, toliko otetog državljanstva, toliko prognanih, toliko
prenominiranih nacionaliteta, toliko nasilno promijenjenih prezimena,
toliko otetih nekretnina i općih dobara, toliko uništenih fakta
i artefakata o nama, našem etnicitetu, toliko uništenih kulturnih i
materijalnih dobara, zatrtih toponima i onomastike, zatrtih rodova,
razbijenih porodica, nestalih prezimena, uništenih svetinja, od crkvenih
do javnih monumenata, groblja i pojedinačnih neponovljivih
rariteta, pogaženog dostojanstva i samopotvrđivanja, časnih i dostojanstvenih
ljudi, a svaki je od nas mogao biti poginula žrtva, nestao
itd. Očito je da se, ne suprotstavljajući se tom nasilju organizrano na
kulturan način, ne bavimo prosvjetom dovoljno valjano kao jedinim
oblikom i metodologijom tolerantnog ukazivanja, što nam se dogodilo
i koje je posljedice donijelo. A to je sve učinjeno na hrvatskom, a
time i našem, zajedničkom, socijalnom prostoru. I to na najbrutalniji
i najneprosvjećeniji način. Nerijetko je to danas ozakonjeno, suprotno
Ustavu i iz njega izvedenim normama. Srbi su hrvatsko državljanstvo
dobili 18. 08. 1945. godine odlukom Privremene skupštine FNRJ
i drugo nisu mogli dobiti, pa ni imati nego hrvatsko državljanstvo jer
ono je njihovo prirodno pravo. Tu su rođeni i mnogi korijene vuku
više od pola milenija. Tragedija je što sudovi u Hrvatskoj nisu nezavisni.
Što se na ovom prostoru dogodilo najpregnantnije je izrazio
Žarko Puhovski na poznatom skupu Srbi u Hrvatskoj – jučer, danas,
sutra, što preporučam svakome Srbinu i svakome Hrvatu da pažljivo
pročita (Srbi u Hrvatskj jučer, danas, sutra, HHO, Zagreb, 1996., str.
105-106).