BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

408
ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA
ljeva rata. Jer, trend divinizacije vođe i kriplizirane nacionalne države
dignute iznad života i smrti svojih sugrađana toliko je apsurdan, da je
neshvatljivo da on ne samo što traje, nego se ozakonjuje. A poznato
je da nema većeg zločina od onog ozakonjenog.
Dakle, naša je zadaća da evidencijom činjenica «pokreta opasnih
namjera» i sada evidentnih zločinačkih sadržaja, ukazujemo da naša
žrtva nije ni interes, ni korist, ni potreba hrvatskom narodu, ali ni
hrvatskoj državi, pa ni hrvatskom društvu.
Kad to činimo, valja da s jednakom dubinom boli oplakujemo svaku
hrvatsku žrtvu koja pod istim okolnosima žrtvom postade. Kako
mi nismo u javnosti, a stvara se dojam da «što nije u javnosti, nije u
stvarnosti», mi naše građansko ponašanje boli i radosti ne možemo
iskazati. Drugo nam ne preostaje nego da se za to valjano borimo i u
pismenoj kulturi valjane tragove ostavljamo, o opsegu i sadržaju zločina.
Ističem, nemoralno je bilo koje licitiranje sa žrtvom.
Mi, nažalost, imamo neku čudnu logiku kulture «Prosvjete».
Prakticiramo i suviše usmenu kulturu. Naime, iako je kultura, per
definitionem suma materijalnog i duhovnog življenja, mi «Prosvjeti»
namjenjujemo neki suženi segment, reduciran, to će reći, očišćene
kulture od politike. Nema te mogućnosti čišćenja kulture od politike
ili «očišćene kulture» dok se politika s nama bavi na tako nekulturan
i brutalan način. Na brutalnu politiku mi moramo odgovoriti strategijom
kulturne politike u najširem smislu. Sada je npr. najvažnije
Srbe pred glasanje politički usmjeravati, da ne glasaju u korist svoje
prolongirane nesreće.
Nema dva aršina ako je riječ o jednoj mjeri istine. Da ilustriram,
mi imamo između ostalog i list koji je u javnoj prodaji i nosi značajno
ime Identitet, to će reći srpski, a čiji sadržaj to nije. To me prisililo da
jednom darovitom publicisti, valjanom i analitičnom novinaru prigovorno
skrenem pažnju ciničnim pitanjem: «Što je, vama, kolega,
onaj prezimenjak što piše za Feral Tribune» Riječ je o istom čovjeku.
Istini se služi uvijek na jednak način. Istina je gorka, a pisati o njoj
je doista «boks najteže kategorije», što bi rekao Krleža. Da se i dalje
poslužim ovim najumnijim hrvatskim misliocem, ističem: pisati o
«hrvatskoj kulturi» i»srpskom junaštvu», o našim «fatalnim nesporazumima
i razdorima», o našoj «tromosti duha», «ljudskoj gluposti»,