BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

406
ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA
vrste keramike, pronađene u Kini. njegov nož je od čelika, što su ga
prvi put proizveli u Južnoj Indiji, njegova viljuška je srednjovjekovni
talijanski izum, a njegova žlica je derivirani oblik rimskog originala.
Započinje doručak jednom narančom, koja potječe iz istočnog Mediterana,
komadom dinje, što potječe iz Perzije, ili komadom lubenice,
što potječe iz Afrike. Zatim uzima kavu, načinjenu od jedne biljke iz
Etiopije, i šećer s vrhnjem. Vrhnje potječe od udomaćene krave i od
ideje da se ona muze, na što su naišli na Bliskom Istoku, dok je šećer
prvi put načinjen u Indiji. Nakon voća i kave on prelazi na vafle,
vrstu keksa koji su izmislili Skandinavci pekući ih od žita, odnosno
pšenice, uzgojene u Maloj Aziji. Preko vafla prelijeva slatko od javorovine,
koje su izmislili Indijanci u šumama istočne Amerike. Kao
neuzgredno jelo može uzeti još jaja od jedne vrste ptica, udomaćenih
u Indokini, ili tanki narezak mesa jedne životinje, udomaćena na Bliskom
Istoku, a koji je usoljen i posušen na osnovi postupka što su ga
izmislili u sjevernoj Europi.
Kad naš prijatelj završi s jelom, željet će zapušiti, što je običaj američkih
Indijanaca, pušeći biljku uzgojenu u Brazilu, stavljajući je u
lulu, koja potječe od Indijanaca iz Virginije, ili smotavši je u obliku
cigarete koja potječe iz Meksika. Ako mu to nije dosta, može popušiti
još jednu cigarete koju su nam s Antila prenijeli Španjolci. Ako pušeći
čita još i dnevne novosti, odštampane slovima što su ih izmislili u
Njemačkoj, pa ako pri tome čita novosti o nemirima u svijetu, on će
kao dobar konzervativni građanin zahvaliti jednom hebrejskom božanstu
na indoevropskom jeziku što je 100 postotni Amerikanac» (citirano
prema Rudi Supek: Sociologija, Školska knjiga, Zagreb, 1985.,
str. 70-71).
Nakon ovog sadržaja globalizacije svijeta i historijskih činjenica
miješanja na ovim prostorima rasa i naroda, ne čini li vam se apsurdnim
čista nacionalna država
Da bismo to dokazali valja temeljitom analizom svih nonsensa
šovinizma i njegove pogubne antidruštvenosti, a i apsurda, koji su
nas ratom pogodili, izići na svjetlo dana. Tu vidim osnovnu sadržinu
golemog polja rada prosvijećenog čovjeka i članova «Prosvjete».
Postavlja se pitanje: da li se mi okupljajući u «Prosvjeti» valjano i
odgovorno svagda ponašamo. Očito da ne. O tom fenomenu želim
iznijeti nekoliko valjanih činjenica.