BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

404
ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA
diokriteti – neznalice, ipak je pretežna većina pripadnika ljudskog
roda razborita, odgovorna i moralna. Ona determinira progres civilizacije.
U Hrvatskoj nema polja rada, ni jedne domene života gdje Srbi
nisu dali svoj obol, a neki su se vinuli do najviših visina, na sreću,
korist i ponos Hrvata i Srba. Srbi su ove prostore zadužili: radom,
znojem, krvlju i ljubavlju. Dva surova zadiranja u srpski korpus u
Hrvatskoj nije interes, korist, potreba hrvatskog naroda, a toga je pretežna
većina Hrvata i istinski svjesna.
U zakašnjelih naroda neznanje, primitivizam, tradicionalizam–čitaj
tribalizam, dominantne su komponente ponašanja. Mi, nažalost,
pripadamo tim narodima. Da svijet ne priskoči istrebljivali bismo se
još i danas kao žuti mravi. Za naše zločine osnovan je Međunarodni
sud u Haagu, zar ne Iako nismo Tuci ni Huti.
Da bi se izašlo iz toga postoje golemi uzori kod drugih sredina
i naroda čija je daleka prošlost naša sadašnjost. Ali to je davno iza
njih. Tu surovu našu sadašnjost razvijeni narodi prevladali su stvaralačkom
tolerancijom, činima kritičkih analiza svoga ponašanja i
procesima demokratizacije društva. I nama je to jedini put. Dakle,
samo odgovornom i istinskom analizom što nam se dogodilo, kako i
zašto i koje je posljedice donijelo, možemo prokrčiti put izlaska iz, da
ponovim, historijskog zločina.
Najprije valja spoznajom posljedica osuditi rat kao neprirodnu
pojavu. Drugo, valja osuditi zločin i zločince kao konkretnu krivnju.
Jer, historijski je znano da su zločin i zločinstvo uvijek konkretni. To
će reći, mora se otkloniti napast (ne)postojanja kolektivne krivnje,
ili, drugim riječima, ne pristajati da živimo sa zločinom i zločincima
nekažnjeno. A to, nažalost, i suviše dugo prakticiramo. Čak se tvrdi:
«Hrvat ne može napraviti zločin». Poznato je da «praštanje zločina
osveta je žrtvi». A žrtava je u nas premnogo da bi smjeli na to pristati.
Uostalom, svi smo žrtve. Naime, u ime nacional-šovinizma, mitova
«naše svetosti», pa i divinizirane države, koja je posvuda sada neupitna,
u nas se sve više insistira na ostvarenju ciljeva rata – etničkog čišćenja,
što je zapravo klasični etnobanditizam zasnovan na progonu
ljudi i otimanju materijalnih i duhovnih dobara.
Etnički čišta država je antihistorijski apsurd. Taj antihistorijski čin