BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

400
ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA
mišljenje nećete posjeći». Optuženi dakle nigdje ne spominje Hrvate
u totalitetu. Tužitelj očito pokazuje nesposobnost razumijevanja
izvedene konkluzije metaforom. On izvorni tekst u knjizi očito nije
ni vido, a možda ni knjigu s korica. On je induciran za blasfemičnu
objedu. Citirani tekst u tužbi prenosi iz novina. Tužitelj i tuženi se ne
poznaju, pa nema nikakve direktne usmjerenosti za uvredu. Tužitelj
također nije nikakav oficijelni legat naroda da bi mogao u ime njega
braniti ga. U najmanju ruku morao bi imati posebnu punomoć preko
4,5 milijuna onih pojedinaca koji su registrirani kao Hrvati. Po novim
genetskim teorijama tužitelj ne zna kojoj grupi autentičnog koda
pripada. Prema tome ova tužba je neutemeljena po svom sadržaju i
namjeri i kao takvu treba je odbaciti. Njeno prihvaćanje značilo bi
golemu štetu sudstvu kao jednom od segmenata vlasti i bilo bi velika
kompromitacija pred međunarodnom javnosti kao što je slučaj Orhana
Pamuka u Turskoj, koji je tako snažno utjecao na mnoge, da su
pitali može li Turska biti prihvaćena u svojoj opciji prema Europi.
Sličan slučaj imamo s presudom književniku Predragu Matvejeviću.
Stoga vam istinski preporučam kao legalista i prijatelj suda da ovu
tužbu odbacite kao nezasnovanu, pa da budete profesionalni i «spasite
dušu svoju». Valjda ne želite da budete Melit koji je osudio Sokrata,
filozofa, začetnika istraživanja dobra i zla. Njega su osudili da je kvario
mladež samo zato što je tragao za opsegom i sadržajem pojmova,
što je dobro, a što je zlo. Danas mnogi koji nisu filozofi znaju za Sokrata,
a samo rijetki za nepravičnog Melita. Prema tome, ako vam je
stalo do pravde i pravičnosti sudite po osnovama suštine metafore
kao očitog dokaza nezasnovanosti ove optužbe.
Učinili ste mi čast što ste mi pružili mogućnost da vam kao prijatelj
suda pomognem u ovome nemilom slučaju.
S poštovanjem.
(Zarez, Zagreb, 2006. godine)