BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

SUČELJAVANJA
397
i postala sela koja to nisu, ili su bolji objekti zaposjednuti.
Tragično je da je destrukcija katastrofalno razarajuća. Na primjer
posječena su sva plemenita stabla oraha, lipe, trešnje, duda, jasena,
javora, a nerijetko i hrasta, i to bilo za ogrijev, bilo kao građa, ili bilo
samo za uništenje. Sijeku se uzurpativno privatni gajevi do ekološke
katastrofe – nekažnjeno. Konjima su sjekli tetive, ubijali sitno zubu
stoku, oko 3 godine nije bilo ni vrapca. Voćnjaci i vinogradi su uništavani,
preorane su međe, a na mnogim prostorima izvršena je reambulacija
katastra – nekažnjeno. Sve je to činjeno u funkciji da se
Srbi ne vrate, da im se oduzme zavičaj, državljanstvo i razbiju porodice.
Vršene su užasavajuće prijetnje, javni masakri, ucjene, nepotrebne
administrativne prepreke u pravcu otežavanja povratka. Neki
su ubijani, nekažnjeno, neki kažnjavani za svoju ubranu voćku, za
gutljaj vode iz svog bunara, a neki su umrli pored svoje kuće u šatorima
UNHCR-a. Neki su nepravično osuđeni, a oko 4 000 je na Interpolovim
potjernicama, kao ratni zločinci. Samo u jednom selu u Lici
50 seljaka je na potjernici. Masovno se sudilo u odsutnosti, srpska se
svjedočenja ne uvažavaju, ili se svjedoci iznudom zastrašuju. Trend
«spaljene zemlje» u nekim regijama («Miljevački plato», «Medački
džep», Kistanje, okolica Knina, Lapac…) zastrašujuće su opomene i
poruke. U zapadnoj Slavoniji neka su seoska naselja zaorana i zasijan
hrast lužnjak. Sintagme «mrtav Srbin je najbolji Srbin», da Srbi nisu
političko, nego ekološko pitanje razaranjem njihovih crkava i grobalja,
užasavajuće su nekažnjene prijeteće poruke.
Hrvatska onemogućava problematizaciju građanskog rata. To se
najbolje ogleda kroz fetišizaciju «Deklaracije o Domovinskom ratu»
u kojoj dokazuju da nisu izvršili agresiju na Bosnu.
O svim ovim činjenicama postoje brojni dokumenti, upoznate su
sve institucije uključujući i predsjednika Republike, međutim, država
se ne može konstituirati na povijesno nekažnjenom zločinu. Tragično
je što je država fetišizirana, zločinci promovirani i slavljeni, te
ozakonjeno zaštićeni, unatoč priznanja nadležnosti međunarodnih
konvencija, kao nadzakona i posebno Međunarodnog suda za ratne
zločine. Psihologijom da je protiv Hrvatske opća zavjera svijeta, svi
zločini ostaju nekažnjeni. To je ispod svih dosadašnjih moralnih vrijednosti
na ovom prostoru.