BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

SUČELJAVANJA
391
đana, a Srbi bez elite. Podsjetio sam na evoluciju IRA-e i ETA-e i na
činjenicu da nitko nije uzviknuo: «Ne otimajte! Ne progonite i ne
ubijajte Srbe, i oni su ljudi!» To je ne samo apsurd, nego najveći moralni
poraz. Ni jedna se država nije mogla konstituirati na povijesno
nekažnjenom zločinu.
21. Podsjetio sam ga na spisak pobijenih u Sisku, na pobijene u
zapadnoj Slavoniji i zatiranje tragova, na spisak 3 500 nestalih Srba za
kojima nitko ne traga.
22. Dao do znanja brojne detalje od ovoga što sam mu iznio i druge
s kojima idem u obliku aid memoirea svakoj članici Vijeća Europe,
posebno predsjedavajućem Vijeća Europe, Haškom sudu i dvanaestorici
nobelovaca društvenog smjera. Povijesni zločio ostavio je iza sebe
muzej zločina na otvorenom stalne postave za milenijsko pamćenje.
Zbog te činjenice, predložio sam mu idejnu skicu mogućeg izlaska
iz povijesnog zločina, na tragu povijesnog izlaza, putem naučne valorizacije
prostora, institucija i organizacije povratka. Predsjednik je
objeručke prihvatio i naložio da se formira odgovarajuće tijelo. Naglasio
je da se moramo ponovno vidjeti.
Sugerirao sam mu da mora u toku svoje kohabitacije angažirati
najbolje umove, jer sadašnja vlast nema ni koncepta, a među njima
nema niti ljudi. Golem broj stvaralačkih kadrova je potpuno isključen
što je neshvatljiva apsurdnost nagona za vlašću, bez obzira na efekt.
Tako država razara vlastito društvo. To pokazuje najbolje golema
centralizacija u metropoli i još golemija provincijalizacija periferije.
Rangovi ostajanja se povećavaju.
U Zagrebu, 7. travnja 2005. godine
(Razgovor je obavljen na moj zahtjev, 6. 4. 2005. u 18.00 sati
u prostorijama kabineta Predsjednika Republike na Pantovčaku,
u Zagrebu. Autorov arhiv.)