BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

GOSPODINU KREGARU, POVJERENIKU
VLADE RH ZA GRAD ZAGREB
Poreč, 02.05.2000.
Poštovani kolega Kregar,
Iako mi se u Hrvatskoj više ne može dogoditi što već nije, moram
sa žaljenjem konstatirati da si me i Ti razočarao. Mene se, kolega,
može ignorirati, ali me se ne može negirati niti poraziti kao citoyena.
Četiri sam se puta naručio kod Tvoje tajnice, jedanput sam telefonski
neuspjelo kontaktirao i tada si mi rekao da si čuo da je Vesna Parun
riješila stambeni problem. Nažalost, i opću sramotu, nije. Ona je, kolega,
najveći živući pjesnik naših prostora čiji su stihovi prevedeni na
14 jezika, a sada živi «drugi život», a pouzdano znamo da nas je više
zadužila od jednog Đapića.
Svojedobno je preko našeg zajedničkog učitelja intervenirala radi
nje osobno Simone de Beauvoir, kasnije Bauman, Kolakowski, a u
najnovije vrijeme obratio se Mihnik.
Sada kada si osoba povjerenja riješi tu našu sramotu, jer Vesna
nema što da čeka niti čemu da se nada.
Podsjećam Te, kad je naš kolega iz Instituta postao župan zagrebački,
obratio sam mu se radi zaposlenja Ruže Furst koja govori, čita i
piše 4 jezika, ali je ona i danas nezaposlena. Bestidno mi je odgovorio
«pa ona je Židovka».
Kolega Kregar, valjda me ne smještaš u novohrvatsku antropologiju.
Prilika je, kolega, da joj se na častan način upišeš u biografiju, i
to sada kada je bliže kraju nego početku. Ona nas je zadužila svojom
filozofijom, antropološkom i politološkom poetikom. Ovo pismo
uputit ću Mihniku da vidi što sam poduzeo radi Vesne Parun.
Primi moje iskreno nadanje da si poruku razumio. Zahvalan.