BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

NITKO U MENI NE MOŽE NAĆI
MRŽNJU PREMA HRVATSKOJ
DRŽAVI I NARODU
Vama je, gospodine, s moje strane sve oprošteno. Napali ste me u
Vjesniku, a da čitatelji i ne znaju o čemu se radi. Vaše je pravilo da ne
znate što činite i zbog toga vas sažaljavam.
Kažete: «Dvoumio sam pisati…» Onaj tko, kao Vi, nema uma, ne
dvoumi. Vašu (ne)umnost pratim od kosih crta, više od četvrt stoljeća.
Vaše pisanje o «socijalističkoj pedagogiji i andragogiji», Vaša kvazi
istraživanja «odnosa među spolovima», sa somnambulnim nebulozama
i pseudomarksističkom frazeologijom, skandaliziraju upućene.
To je Vaš kontinuirani poraz, ali i struke koja je to tolerirala.
Konačno, završili ste u nekoj državotvornoj džepnoj strančici kleronacionalističke
provenijencije. Niti je čuješ, niti je vidiš, a zna se da
je tu negdje, pored nas, u «crnoj rupi». Logikom Vaše državotvornosti
tvrdite da iz mojih riječi izbija «mržnja protiv Hrvatske koja mu je
dala život». Govorite gluposti!
Država nema maternicu, osim tribalcima. Gospodine, meni je život
dala moja mati, koju sam masakriranu 1943. godine sahranio s
takvim traumatičnim posljedicama, da mi je nestao njen lik iz sjećanja.
Nitko, pa ni Vi, u meni ne može naći osjećaj mržnje prema hrvatskoj
državi, a još manje prema hrvatskom narodu, jer odavno znam
da su zločinac i zločinstva konkretni.
Hrvatska je moja koliko i Vaša. Ovdje sam rođen, društvenim, biološkim,
sociokulturnim nitima povezan s Hrvatima neraskidivim ve-