BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

366
ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA
nevinim žrtvama hrvatskih stradanja, uz moju najdublju sućut, Vi
istovremeno isto tako srpske žrtve ponovo ubijate prešućivanjem i
zanemarivanjem, prokazujući cijeli narod. Od mene pred licem hrvatskog
naroda pravite superčetnika.
Četnici i ustaše su kvislinzi i najmračniji porok našeg socijalnog
prostora. Već ranjenog u Drugom svjetskom ratu su me ranili, a
sljedbenici njihove ideologije su me u ovom ratu masakrirali s cerebralnim
povredama. Za hrvatske etnointelektualce i za srpske u ovom
ratu dopodne bijah četnik, a popodne utaša, a obnoć me maltretirala
svaka fukara. Etnointelektualac ne odustaje od mržnje i kolektivne
krivnje. U tom Vi i Vaša družica nosite neslavni rekord.
Podsjećam Vas da zločin ne zastarijeva. Naravno, ni intelektualni.
Ja poput Vas ne zazivam velikog milostivog, nego istinu da bude
sama sebi sudac, i pravdu, nepristranu, i povijest kao neprikosnovenu
suditeljicu. Ona će zasigurno uzeti pod lupu i vaše etnointelektualno
bukačenje. Nadam se i sva ona u našem prostoru koja stvoriše toliko
jada nevinih žrtava: ubijenih, prognanih, obeskućenih, obezdržavljenih,
zatrtih rodova, prezimena, toponima, onomastike i svih antropogenih
sadržaja. Krunski sam svjedok da se naši zločini po svojim
genocidnim radnjama ni po čemu ne razlikuju, ali ni etnointelektualni
zločini. Poraz je naše inteligencije, naš najveći poraz, stvarni i moralni.
Žao mi je što to ne možete shvatiti. Zato i da Vas i razumijem,
ne bih Vam mogao oprostiti učešće u historijskom zločinu.
Moram Vas podsjetiti da je kroz moje vene proteklo 257 litara krvi
svih rasa i naroda, prema tome, ja sam biološki i po rezonu građanin
svijeta. Nemam «svog naroda», kako mi vi pripisujete, jer narod se
ne može posjedovati. Da li sam pristran, pogledajte u bibliografskim
sadržajima objavljenim u časopisima Erazmus, Acta Balcanica, «Prosvjeta»
i drugim, napose u knjizi Etničko čišćenje – zločin stoljeća.
Nema tog Srbina ni srpstva čiji bi najmanji zločin oprostio prema
drugom etnicitetu. Moji su brojni rođaci, prijatelji, učitelji, drugovi,
pa i ljubavi, Hrvati i drugi etniciteti. Bez njih bi moj život bio ne samo
krnj, nego bez ikakvog smisla. U krajnjoj konzekvenci i s vama je
tako. Da ne vjerujem u građanski etos hrvatskog citoyena i multikulturalnost,
nestao bih bestraga.
Prezirem etnointelektualna (ne)djela kao poroke brojnih naciona-