BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

SUČELJAVANJA
361
ni borac za ljudska prava. A za njegova zamjenika kandidiramo mr.
Slavka Paklara iz Knina.
(Tekst predizbornog proglasa za izbore 2000. godine koji su sastavili u
ime SRP-a predsjednik Stipe Šuvar i kandidat SRP-a Svetozar Livada.
Hrvatska ljevica, broj 12, Zagreb, 1999.)
Naknadni autorov post scriptum
Ovaj tekst napisao je prof. dr. Stipe Šuvar kao predsjednik SRP-a.
Ja sam dodao samo nekoliko funkcionalnih rečenica. Iz teksta se vidi
opseg i sadržaj historijskog zločina. Pošto je SRP jedina od nekih 80
partija u Hrvatskoj koja se zalaže za ljudska, historijska, ekonomska,
socijalna, kulturna i moralna prava Srba, pristao sam da budem njen
delegat.
Politika me nikad nije privlačila. Naprotiv. Branio sam se od nje.
Rano sam napustio SK s obrazloženjem da Partija i filozofija ne mogu
zajedno i da ne izlazim ja iz partije nego da je već davno ona izašla
iz mene. To je protumačeno kao «filozofijski egzorcizam». No, ovog
puta sam se angažirao prokazujući historijski zločin legitimnim putem.
Kao delegat SRP-a susreo sam brojne neobične ljude, pune strepnje,
zebnje i očaja. Jer, zločin je još uvijek u toku i traje, mržnja ne
jenjava, kajanja su rijetka, a spoznaje zabluda još rjeđe. Doista se ne
mrze etniciteti toliko koliko se vole njihova oteta dobra. Pljačke sa
zgarišta su i dalje trajale. Golem broj običnih ljudi je u stanju nemoćne
žrtve. Premnogo je ljudskih i materijalnih žrtava, a nigdje konkretnog
zločinca. Agitatori drugih partija šovinizmom i dalje recikliraju
rat. Pojmovi «srbočetnici», «srbokomunisti» itd. egzistiraju u funkciji
kolektivne krivnje Srba. Time se nastoji na ostvarenju strategije ciljeva
rata etničkog čišćenja kao zločina stoljeća.
Ukazala mi se jedinstvena prilika da u našim krčmama, tim «seoskim
parlamentima» empirijski sagledavam «hrvatsku kulturu»:
«Srbe na buljuke!» i «srpsko junaštvo» – izdaje i zavjera. A oko mene
su ih (ne)djela obostrano prokazivala. Neporažena ideologija «čet-