BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

358
ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA
A na drugoj strani, i među Srbima u Hrvatskoj oglašavali su se
pristaše velikosrpskih aspiracija i tzv. antibirokratske revolucije Slobodana
Miloševića, što će kasnije dovesti i do neočetničke politike
tzv. krajinskih vođa.
Ubrzo po dolasku Tuđmana i HDZ-a na vlast osjetile su se prve
posljedice njihove nacionalističke politike prema Srbima, i to prije
svega poništavanjem položaja Srba kao drugog konstitutivnog naroda
hrvatske države, a što je bila tekovina NOB-a, u kojem je srpski
narod u Hrvatskoj masovno sudjelovao, dajući goleme žrtve u borbi
protiv snaga ustaškog genocida nad njim i protiv stranih okupatora, a
za nacionalnu ravnopravnost svih i u Hrvatskoj i u Jugoslaviji.
Odmah po dolasku HDZ-a i Tuđmana na vlast Srbe se smjenjivalo
s odgovornih mjesta u državnim službama, privredi, prosvjeti,
kulturi, medijima, bili su otpuštani s posla, prozivani su kao apriorni
neprijatelji hrvatske države i svega hrvatskog, šikanirani su na razne
načine, pretvoreni u građane drugog reda. A sve je to poprimilo neslućene
razmjere nakon prvih provala nasilja, sukoba i žrtava 1991.
godine: sukoba u Pakracu i na Plitvicama, u Borovu Selu, u Splitu, pa
i u Zagrebu. U najvećem broju gradova Srbi su masovno izbacivani
iz stanova, a u Gospiću, Osijeku, Sisku, Karlovcu i drugim gradovima
pa i u mnogim selima ubijeni su brojni pojedinci, a za što do danas
gotovo nitko nije osuđen.
Kao što su na hrvatskoj strani uzele maha neoustaške snage, tako
su i na srpskoj strani neočetničke snage povele politiku odvajanja od
Hrvatske onih područja koja su se kasnije našla u tzv. Republici Srpskoj
Krajini, a u funkciji velikosrpskih ambicija.
Slijedili su i ratovi u Bosni i Hercegovini, kao rezultat šovinističkih
planova, ali i tajnih dogovora, u cilju etničkih razgraničenja i etničkih
čišćenja te stvaranja velike Srbije i velike Hrvatske.
U Hrvatskoj je govor oružja stao nakon operacija Bljesak i Oluja
1995. godine, a koje su dovele i do masovnog egzodusa Srba. Uslijedila
je i tzv. mirna reintegracija Baranje i istočne Slavonije. A u Bosni i
Hercegovini rat je zaustavljen sporazumom u Daytonu, ali koji zasad
nije vratio spokojstvo, urodio povratkom izbjeglica i povratio nekadašnje
odnose ravnopravnosti i konstitutivnosti tamošnjim Bošnjacima,
Srbima i Hrvatima.
Posljedice bezumnih politika sijanja međunacionalne mržnje, na-