BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

SUČELJAVANJA
345
A Jasenovac je golemo groblje! I zacijelo najgolemije u našem
prostoru. Prema tome zaslužuje posebni pijetet, a vi nastavljate staru
pjesmu prepucavanja. Otklanjam s indignacijom svako licitiranje sa
sjenima tih grobova. Napose niskom kulturom i nehumanošću u prebrojavanju
stradalih pripadnika etniciteta koji nas više od pola stoljeća
poput žrvnja satiru.
Podsjećam vas, gospodo, na poznatu sentencu: Quod licet Jovi,
non licet bovi! Što je dozvoljeno Jupiteru, nije volu, tj. nije sve za
svakoga!
Mene ne trebate uvjeravati što je učinjeno u ime paradržave, a što
u ime države, jer to kao zainteresirani i krunski svjedok doista bolje
znam od vas. Ove su žrtve više u srodstvu po sudbini načina smrti
nego po genetskim i etničkim linijama. Svima, ponavljam svima do
posljednjeg, duboku sućut, bolnu žal i oceane suza dužni smo vječno
izlijevati! Oni su nevine žrtve rasnih bezakonja. Ja imam posebnog
razloga da kondoliram, jer sam pukim slučajem izostao da nisam
među njima. E, to što sam preživio daje mi punomoć i obvezuje me
da njihove sjeni branim, da njihove mogile i kenotafe obilazim i kitim,
ali bi trebalo i da zajedno s vama oplakujem. Zato što se nevine
žrtve ne mogu same braniti, a u nas su ponovo napadnute. Po drugi
put ih ubijaju i prebrojavaju. Oni nisu sebi spomenik podigli, nego
su barbarskom prisilom pod njega položeni. Mi smo taj spomenik
podigli za njih, i sebe radi. Kakav pijetet njima odajemo, takav, i samo
takav, posmrtno zaslužujemo.
Kada je De Gaulleov ministar André Malraux sjeo u ministarsku
stolicu, kažu da je najprije obišao groblja Prvog i Drugog svjetskog
rata. U to vrijeme bio je hladni rat, ali na vrhuncu da proključa. Upitali
su ga zašto je baš to kao prvo uradio. Odgovorio je:
«Sjetih se smrti, jer gospodo, u ovim tmurnim vremenima groblje
mi je jedina sigurna budućnost!»
Priroda mi poručuje da ste i vi smrtni, gospodo, jer nitko nije vječan.
Spomenut ću da je De Gaulleov ministar u prolazu vidio jedan
nagnuti križ i, ne mogavši ga ispraviti, ode u selo, naruči majstora i
iz svojih dnevnica plati posao uz primjedbu: «Nezarađena sredstva
iz budžeta moram funkcionalno utrošiti za opće dobro». Zatim izda
edikte za uređenje groblja, institucija, te naredi da se peru i čiste zgra-