BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

342
ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA
Učinit ćete uslugu istini, potpisnicima referata za promociju doktora
Desimira Boškovića. Konačno red bi bio da se formalnom procedurom
dosje našao na dispoziciji matične komisije. Ona je posljednja
instanca. Ne bih želio dramu, arbitražu ili posredovanje poslije Vašeg
objektivnog stajališta o ovom slučaju.
Uvažavajući Vašu osobnost i položaj koji zauzimate, želim Vam
pun uspjeh da uđete u povijest razrješenja najvećeg problema naše
sadašnjosti.
Srdačno.
Post scriptum
Kratko objašnjenje konteksta ovog pisma:
Ovo je bilo test-pismo za dvoje intelektualno-administrativnih
etničkih čistača: Vesnu Škare-Ožbolt, šeficu Tuđmanova kabineta,
nominiranu integratoricu Srba, i dekana prof. dr. Vinka Kandžiju
iz Rijeke – strastvenih šovinista i predanih djelatnika za «hrvatsku
stvar». Dekan nije prezao ni od čega. Zaklinjao se da ni jedan Srbin
neće uspjeti dok je on dekan. U svojoj zasljepljenosti mržnje fizički
je nasrnuo na jednog studenta misleći da je Srbin. Preneražena žrtva
prekršila je pravilo karatiste i oborila ga na zemlju.
Za Desimira Boškovića, koji je imao svu dokumentaciju za promociju
lege artis u zvanje profesora, dekan je izmislio tehničke razloge
kao prepreku. Kad su bili na pomolu očiti izgledi ove promocije
mimo dekana i njegove volje, odlučio sam da testiram integratoricu
gđu Vesnu Škare-Ožbolt, političku štrebericu, koja je uspjela provesti
najveće etničko čišćenje Srba, smanjivši ih u istočnoj Slavoniji od
125 000 na svega 45 000. Prema Tuđmanovim transkriptima jednom
bi upitana: «Bježe li Srbi», odgovorila je (u slobodnoj interpretaciji):
Shvatili su da svoj posao vršimo ozbiljno.
Htio sam gđi Vesni i njenom licemjerju, a i naivnosti Srba koji su
se motali podanički oko nje, naivno vjerujući farsi, dati do znanja o
čemu je riječ. Zbog toga sam iznio dosje Desimira Boškovića osupnuvši
sve prisutne na javnom skupu. Zgranuta ona mi je dobacila: