BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

GOSPOĐI VESNI ŠKARE-OŽBOLT
Zagreb, 16. listopada 1997. godine
Poštovana gospođo Ožbolt,
Prema dogovoru šaljem Vam u prilogu dio dosjea doktora Desimira
Boškovića na arbitražu.
Pošto ste mi replicirali na vrlo simpatičan način, da niste ni za
kelzenovštinu a niti Churchillov komisionar, molim Vas da me razuvjerite.
Ja sam sociolog-empiričar i samo uvažavam činjenice. Želim da
kličem ecce homo ili možda ću klicati kao klasičar hominem quero.
Ovaj slučaj je već djelomice internacionaliziran «da je etničko čišćenje
zahvatilo sve strukture našeg društva». Neću u to da vjerujem
iako sam krunski svjedok njegovog opsega i sadržaja u nas. Dopao
sam u tim, za analizu klasičnih primjera ideologa etničkog čišćenja.
Stavljeno mi je na raspolaganje obilje građe i video zapisa konkretnih
pojedinaca, da izvršim tzv. analizu sadržaja. Među inim dobio sam
i ovaj dosje. Odbio sam da ga završim dok s nekim ne razgovaram.
Pojavili ste se Vi u novoj funkciji i stoga se Vama obraćam.
Obrazloženje kojim je već stavljeni naznačeni doc. dr Desimir
Bošković skinut s dnevnog reda: «iz tehničkih razloga nismo u mogućnosti
sprovesti navedeni izbor», me zaintrigiralo. Dekan prof. dr.
Vinko Kandžija, simptomatičnog li prezimena, u ulozi «biča božjeg»
spominje se i u drugim dosjeima, vezano za neke studente. Doveo je u
pitanje i izbor svoga učitelja i promotora prof. dr Aćimovića iz Pule, i
to pred istinski završetak radnog vijeka, čiji opus temeljito poznajem
a on je zavidan. Sve to me upućuje da se nešto mora učiniti bez intervencije
strateškog centra političkih planiranja i američkog Kongresa.
Neke izjave što se Srba tiče ne služe mu na čast, no to je stvar njegovih
stajališta, a konzekvence su nešto drugo.