BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

336
ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA
getoizira. U svim novonastalim državama, učitelje, nastavnike, sveučilišne
profesore država diskriminira. U našoj doista ih ne može tako
loše platiti kako oni umiju još lošije raditi. Otvoriš novine i vidiš da je
Ministarstvo kulture najomraženije. Uz puna usta demokracije vlada
se patentima, dekretima, radnim obvezama, doziranim dotacijama
socijalnog mira. Mržnja rađa vanparlamentarni alternativni kulturni
život u Akademiji, prosvjećenoj i neimarskoj Matici hrvatskoj, a u
nekim bivšim zajednicama preuzima kompletnu vlast.
Kulturno osoblje, strukovna udruženja, po svuda se bune, ali što
ćeš, ministarstvo persistira na groblju preko 3 000 razrušenih spomenika
antifašizma – temelja države. Ako nađete u jednoj od 26 novonastalih
država takvu neciviliziranu pojavu dozvoljena je svaka pokuda
na moj račun. Ta ista država napala je stečena prava svih građana
cijelih generacija prostom zavjerom mediokriteta, koji oktroiranjem
zakona o pretvorbi vlasništva, hazardiraju s golemim društvenim
dobrima nacionalnih bogatstava. I to, nažalost, u svim sferama, granama
i djelatnosti. Latinoamerički sindrom kompradorske zavjere
stotinjak obogaćenih porodica razara podlogu budućem razvoju.
Golema masa radno aktivnih je izvan procesa rada i to u vrijeme rata
kada se obično povećava radna snaga, kada rade žene, djeca, starci,
zarobljenici.
To jača golemu frustraciju i mržnju. I pored međunarodnih konvencija
o zaštiti stečenih prava ona se oktroiranim zakonima stubokom
napadaju. Što će da kaže o svojoj državi preko 20 000 invalida
Drugog svjetskog rata, preko 18 000 oficira i podoficira, preko 4 000
nosioca spomenice 1941., oko 300 000 onih koji su na burzi rada i
najveći broj onih zaposlenih koji siromaše uz rad! Očito se neće diviti
državi ma kako mi to javno predstavljali. Što će o njoj reći onih
nekoliko stotina tisuća koji su pobjegli da izbjegnu mobilizaciju rata,
da nađu rada u tuđini, da se pridruže razbijenim obiteljima da spasu
glavu od etničkog čišćenja i razaranja, prijetnje i nasilja itd!
Što će da kažu oni župnici i župljani, svećenici i vjernici čija su
svetišta i bogomolje, staništa i lokalne zajednice devastirane, razorene
i uništene! Što da kažu oni deseci tisuća čiji su stanovi opljačkani,
minirani, devastirani, nasilno ili uzurpativno uz učešće vlasti, uzurpativno
useljeni! Reče mi jedan od njih «da do podne mrze sebe, a