BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

ČLANCI, IZVJEŠTAJI, ZAPISI
335
zaskoči, izigra, nadmudri – doslovno prevari. U nas ima poslovica
koja kaže: «Pritisnuto jače sve to jače skače». Poznajem mnoge saborske
zastupnike, predsjednike općina, financijske inspektore, policajce,
savjetnike, ministre i obične ljude kao klasične homoduplekse
u odnosu na državu. Jedno za javnost a drugo za svoj interes i nema
tih državnih akcija koje mogu tu ambivalenciju ustvari zatrti. Ako je
toliko masovna ambivalencija s jedne strane, a mi javno plediramo da
smo u trendu duhovne obnove, onda nam moral doista plovi prema
đavoljim brlozima. To je klasični hajdučki mentalitet persistencije takozvanih
korisnih malverzacija u svom interesu a na štetu i države i
društva.
Postavlja se pitanje gdje su izvori takve persistencije i akceleracije
mržnje! Je li u smjeni civilizacijskih tokova i procesa, je li u našim
mentalitetima ili doziranim izvorima vladajuće elite Po svega po
malo, ali ovoga posljednjeg posebno. Psi rata sa svih frontova sa sve
četiri strane svijeta, reže, zavijaju i laju istim zvucima, istim tonom i
istim sadržajima. «Drugi» je pakao, treba ga uništiti u korijenu. Upotrebljavaju
se svi nonsensi, jedni su genocidni, drugi su barbarogeni.
Jedni su mudri, vječni starosjedioci, drugi su dođoši, golaći, koferaši
itd.
Zbog toga rat traje i kad se ne vodi i kad je na frontovima zatišje.
On se priprema do istrage. Rat je individualno omrznut, moral posvuda
pada jer se u ratu strada, gine. Međutim, države vladaju životom
i smrti svojih podanika, mobiliziraju ih, gone u istrebljenje, jer
se vlastodršci tako održavaju, po poznatoj: «Zavadi pa vladaj». Rat je
dogovoren, ali ne objavljen.
Na mobilizaciju se odaziva simboličan broj, a bezumljem totalnog
rata se po svuda prijeti. «Neće vam ostati kamen na kamenu!» Pa
što će na teritoriju bez ljudi i kamena na kamenu. Ideal je spaljena
zemlja. Slave se Hitleri iz «malog sokaka» i Herostrati. Tuđa smrt se
slavi, naročito «ako je na oltar domovine», ali po onoj nedavno preminulog
Canettija «od svih ljudskih svojstava smrt najviše prezirem»
jer znam da je čovjek rođen da živi što duže i bolje i da nije rođen da
vlada ljudima nego stvarima i procesima. Invalidima domovinskog
rata javno se podilazi, a one iz Drugog svjetskog rata se diskriminira.
Tautološki rečeno, invalid je invalid. Oni sve teže žive i država ih