BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

SOCIOLOGIJSKI POGLED
NA MRŽNJU KAO STIL ŽIVOTA
Nakon što sam kao humanitarac UNHCR-a u svibnju 1992. godine
došao u sektor Sjever sa sjedištem u Topuskom, bio sam zamoljen da
za jedan «brifing» izložim karakteristike kraja – Korduna. Iznio sam
brojne činjenice, povijesne, ekonomske i sociokulturne naravi. Svi su
bili šokirani činjenicom stradanja tog prostora u Drugom svjetskom
ratu, gdje je nestala skoro polovina stanovništva, gdje postoje desetine
stratišta neistraženog genocida sažetog u stihu «Na Kordunu grob
do groba». Međutim, tu se ostvario i jedinstven primjer u povijesti
ratovanja, da se 19% žive sile dobrovoljno priključilo pokretu otpora
protiv fašizma. Većina pitanja odnosila se na to otkuda nakon pola
stoljeća toliko eksplozivne bratoubilačke mržnje. Moje izlaganje zabilježila
je prevoditeljica na engleski, koja je engleski prijevod proslijedila
učesnicima, a hrvatska verzija mi je poslužila za pisanje ovog
priloga, pod gornjim naslovom.
Historijski je fakat da smo mi latentno konfliktno društvo. No
kako nemamo sociologije razrješenja konflikata, niti drugih mehanizama
i metodologija izlaska iz konflikata, inducirana mržnja i netolerancija
postaju stil življenja. Nama vladaju frustirajuće emocije i
mišljenja, autori elite vlasti s prezirom znanja. Historijsko pamćenje
pretvara se u zlopamćenje, a ideologija zlopamćenja u zločin. Nakon
prvog historijskog ratnog sukoba između Srba i Hrvata latentnosti
konfliktnog društva se produbljuju u rat: «do istrage naše ili vaše» i
postaju način života.
Mržnja i netolerancija se uvećavaju i uzimaju pogubne razmjere
destrukcije svega i svačega «drugog». Jer «drugi» je pakao. Solidarnost
kao konstitutivna komponenta čovjekove prirode kopni ili nestaje.
Tiranija jačeg dominira. Institucije života – primarne i sekundarne