BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

330
ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA
koje su nas u industrijskom i civilizacijskom iskoraku pomakle i približavale
civiliziriranom svijetu naprosto su žrtvovane. Uvjeren sam
da to povijest i generacije koje dolaze ne mogu oprostiti. Do polovine
1943. Srbi su bili osnova organizirane vojničke borbene snage u Hrvatskoj.
Sve, podvlačim SVE institucije buduće Hrvatske nikle su na
zgarištima, znoju i trudu, krvi, ljubavi i nadi srpskih seljaka i pridruženih
Hrvata. Kad sam pisao sinopsis za školski film Tragom Glavnog
štaba Hrvatske, čitao naredbe, analizirao izvještaje od sela Vučkovići
kraj Petrove gore, Zbjega, Uvalica, Frkašić, Bijeli Potoci, Otočac itd.
i vidio poslije Oluje miniranje tragova, osjetio sam sadizam kontrarevolucije
i reviziju vlastite povijesti. Kad sam sređivao Kulturocid i
knjigocid i sagledao analizu «brisanja memorije», s tri tisuće srušenih
spomenika antifašizmu i stotine tisuća spaljenih knjiga, nekoliko
desetaka muzeja, uključujući i muzej ZAVNOH-a u Topuskom,
s muralnim rješenjem Price i Murtića, vidio sam hrvatske «talibane»
na (ne)djelu. Tamo su nestali originali Kongresa kulturnih radnika,
rukopisi Nazora, Jama I. Gorana Kovačića, kao da su mi «oči zgasle
na vlastitom dlanu».
Murtić je plakao kad sam mu javio da je muzej ZAVNOH-a miniran.
Pratio sam toponime i znamenje ZAVNOH-a: Plaški, Otočac,
Topusko, sjedišta drugih organa vlasti, organizacija žena, omladine,
SKOJ-a, prvih četa, bataljona, brigada i najzad Prvog, odnosno kasnije
Četvrtog korpusa. Sve je uništeno. Ovaj korpus činilo je preko
90% Srba, a u «glumatanju antifašizma» Drugi svjetski rat preživjelo
je njih samo 10%. Ako koji danas živi i ako je slučajno Srbin, prezren
je i degradiran kao neprijatelj nekadašnje i sadašnje žrtve. Međutim,
ne možete poreći da su vam upravo u srpskim prostorima i njihovim
katastarskim posjedima, nadljuskim žrtvama nicale sve institucije
države, vlasti, štampe, ekonomije i drugog. I notornom antihistoričaru
Tuđmanu bilo je jasno da nema kontinuiteta državnosti nego u
ZAVNOH‐u. Tamo su nikle prve osnovne škole, gimnazije, učiteljske
škole, kursevi-škole, pa kasnije akademije za razna zanimanja. Sva
obilježja antifašizma i događanja netragom su nestala, oskvrnuta ili
degradirana, uključujući i legendarnu bolnicu na Petrovoj gori. Nije
pošteđen ni muzej Nikole Tesle. U tom «glumatanju» sve je te prostore
trebalo osloboditi, braniti, organizirati i od oskudnih, masakri-