BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

TKO JE IZBJEGLICA
Pojam «izbjeglica» s lakoćom izričemo, kao i svaku banalnost. To znači
da gubimo ljudsko dostojanstvo prihvaćajući notornu «banalnost
zla» kao neku elementarnu prirodnu pojavu, a ne ljudski nekažnjeni
zločin. U jednom trenutku poslije Daytonskog sporazuma, od blizu
28 milijuna izbjeglica u svijetu skoro svaki peti dolazio je s prostora
Jugoslavije, a jedna trećina od toga iz BiH. Očito da je rat bio za
podjelu Bosne. Drugi, npr. krajiški Srbi i bosanski, posebno posavski
Hrvati, bili su kolateralna šteta. Kada su Tuđman i Ćosić pripremili
sporazum o «humanom preseljenju» bio sam doveden u očaj, jer sam
s timom demografa procjenjivao gubitke bosanskog stanovništva. U
to vrijeme veća polovina bosanskog stanovništva, dakle preko dva
milijuna i 200 tisuća njih, bila je u izbjeglištvu. Od toga preko 650
tisuća u europskim zemljama. Naše izbjeglice našle su se na svim meridijanima,
u oko 160 zemalja svijeta. Neki su stigli i do Ognjene zemlje.
Kao ljudi dobre volje, dakle humanitarci, jedinu smo nadu polagali
u međunarodnu zajednicu. Organizirali smo dvije međunarodne
konferencije za povratak. Ja sam nastupao ispred Građanskog odbora
– povratak kući, u to vrijeme jedine multietničke nevladine organizacije
u Hrvatskoj, išao sam s inicijativom jednog pilot-projekta, organiziranog
povratka kojem bi na čelu bili crkveni dostojanstvenici:
sadašnji biskup Komarica, predsjednik ekumenske zajednice, filozof
Nikolić i umni entuzijast fra Marko Oršolić. S nama i povratnicima
išli bi ambasadori tzv. kontaktne skupine.
Taj projekt bi prihvaćen i «obnarodovan» u izbjegličkom časopisu
Odgovor. Bi dogovoreno da izradimo jedan vodič za izbjeglice. Kad
on bi dovršen, meni namijeniše da mu napišem predgovor, jer sam
dojmljivo govorio o zločinima otetih zavičaja, zatrtih toponima, uništenih
svetinja, razorenih institucija, pokidanih rodova i prezrenih
vjekovnih običaja. Nevoljko sam pristao, u tri verzije pokušao i nisam