BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

316
ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA
Trguje sa sudbinom minulog rada najproduktivnije generacije
ovog prostora koja je tako pogođena da praktično umire tri godine
ranije u istim generacijama zbog otetih oko 40 mirovina. To posreduje
«izvorni» hadezeovac koji se besramno hvali «da je u HDZ ušao
u pijanom stanju».
Slična je sudbina i srpskog korpusa s naglaskom što je nelegitimnost
predstavnika veća, jer biračko tijelo Srba u Hrvatskoj prema
zvaničnom izvještaju državnih institucija iznosi 330 000, a tri legata
dobila su nešto oko 26 000 glasova. «Džepna partija» srpskog korpusa
faktički ne postoji, ni po strukturama organizacije za pokrivanje cijelog
teritorija. Međutim, zastupa srpski korpus u cjelini kod repatrijacije
i restitucije dobara. U njezinom ugovoru s vladajućom strankom
HDZ-a ne postoji ništa što nije garantirano Ustavom i Ustavnim zakonom.
Ugovor je formalno pravno nevalidan jer nema ništa precizirano,
niti odgovarajuće sankcije. U Ugovoru je morala stajati osuda prirode
rata – etničko čišćenje, dostojno traganje za nestalima i poginulima,
i njihova dostojna sahrana s pijetetom žrtava. Također je morala biti
osnova obeštećenja žrtava. Nema preciznih elemenata repatrijacije ni
restitucije, a tu je trebalo insistirati na činjenici da postoje nepotrebne
proceduralne prepreke s pravim torturama nad povratnicima.
Ističem, sućut za sve nevine iz Škabrnje i istinska bol za sva stradanja,
duboka solidarnost za razoreni zavičaj ali Škabrnja je kao ruralni
prostor danas obnovljena i zalječuje rane. Međutim, od preko 1 107
srpskih naselja gdje su Srbi bili većina ni jedno nije kompletno obnovljeno,
i faktički ne postoje kao srpska naseljenost. Naprotiv, ona
su razorena, zaposjednuta ili su postala «sela koja to nisu». To je rezultat
rata «spaljene zemlje», i onemogućavanja da se Srbi vrate. To
ugovarači niti vide niti apostrofiraju niti žele da razumiju.
Dakle, zanemaruju toponomastiku i onomastiku hrvatskog prostora,
pa to nije kobno samo za Srbe nego za jednu trećinu hrvatske
naseljenosti koja je sada pustinja bez naselja, bez ljudi, bez institucija
ili pokušajem nove kolonizacije, jer srpska je naseljenost u ovim
naseljima bez biološke osnove reprodukcije. Uglavnom je naseljena
s generacijama treće dobi. Praktično kada se uzmu statistički pokazatelji
etničkog čišćenja i ruralocida, Srbi u Hrvatskoj nemaju niti