BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

314
ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA
postoji. Priobalje i otočje nazaduju ili su fetišom privatizacije
i uzurpativne betonizacije u trendu dezurbanizacije, ili su pak
zanemareni. Tragično je da se ne koriste subvencije prirode
ni za turizam ni za poljoprivredu. Postavlja se pitanje, zašto
je tomu tako. Ohola, neupućena i neodgovorna «elita» vlasti
domogla se nezasluženo moći i materijalnih dobara. Zasjela je
dobra i institucije i kako je osiljena, samodovoljna i samozadovoljna
instrumentalizira državu pukom «kelzenovštinom».
Isuviše vjeruje u «zakone», donosi ih po hitnom postupku, ne
usuglašava ih međusobno i s Ustavom. Zbog toga zakoni postaju
teško primjenjivi.
Parlament je postao ruglo. Parlamentarci ga prozivaju «cirkusom»,
«kokošinjcem». On je Augijeva štala koju nitko ne čisti. «Stallion»
oktroira zakone, krši norme, ozakonjuje sukobe interesa, ne sankcionira
korupciju. Cvjeta aferaštvo i klijentelizam. Praktično nema
dužnosnika koji nije ogrezao u korupciju.
Iako je Hrvatska historijski regionalno koncipirana, to za tekuću
zbilju ništa ne znači. Centralizacija i metropolizacija provincijalizira
regije do apsurda. Rangovi ostajanja regija i centra povećavaju se iz
dana u dan.
Konvencija o lokalnoj samoupravi faktički se ne primjenjuje, jer
je lokalna uprava fiskalno eksproprirana i bez logističke osnove. Institucije
su joj formalizirane. Njeni resursi, npr. zemlja kao opće dobro,
predmet su nesmiljene uzurpacije države i društva ali i prirodnih
procesa kalanja. Ne postoje ni urbanistički planovi, pa se ne zna što
su prirodni, što privredni, što turistički, a što rekreativni prostori.
Nema planifikacije. Iz vlastitih poljoprivrednih resursa ne možemo
se prehranjivati jer ljude izvozimo, hranu uvozimo, a polja čestito ne
obrađujemo. Uostalom, polovina sveukupne zaduženosti otpada na
hranu.
Dakle, kada nemamo koncepcije razvoja države i društva, kako da
imamo razvojne grane i sektore, prije svega nema socijalne politike,
jer nam socijalna politika nije drugi pol ekonomije rasta i razvoja.
Postoji antisindikalizam i neosjetljivost na radne kontingente.
Nezaposleni nemaju svoje institucije a niti solidarnost zaposlenih i
društva.