BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

312
ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA
lišta. I nema te sile koja bi mogla ukloniti zločin vraćajući objekte u
prvobitno stanje. Zbog toga se ovaj zločin ne može sakriti, shvatiti,
ni razumjeti, a nikako opravdati, da se u ime jednog naroda socijalna
sredina, prostor i njegova nadgradnja, njegove institucije i drugi
antropogeni sadržaji bez milosti unakaze za generacije i stoljeća koja
dolaze.
Vapijuće molim i zazivam Hrvate i Hrvatice nacionalne države,
dakle, molim ih kao što se bogovi ahejski moljaše, otiđite i vidite opseg
i sadržaj zločina stalne muzealne postave «spaljena zemlja». Jer
je to u vaše ime učinjeno, a da vas nitko za to nije pitao. Riječ je o
opominjućem zločinu, što se dogodio i kako se dogodio i kako sada
izgleda. Opustošeni novooslobođeni prostor od ljudi opustošio je sve
antropogene sadržaje, onomastike, toponime, unakažene flore. Ističem
– nema ni vrabaca. To je doista naše najveće «hrvatsko čudo».
Taj muzej stalne postave na četvrtini hrvatskog prostora treba vidjeti
i do neba zavapiti: «Je l’ nam to trebalo Čiji je interes, korist i potrebu
pokrilo ovo čudo Koje je materijalne, socijalne, kulturne, političke
i moralne posljedice izazvao ovaj ruralocid» Ovaj jedinstveni muzej
barbarskog vandalizma za «istinsku sućut Vukovaru» proizveo je
deset novih Vukovara. Za «sućut Škabrnji» stotine novih Škabrnja.
Istinska sućut Vukovaru i Škabrnji je nužna, ali istinski prezir ovom
zločinu i zločincima. Vukovar i Škabrnja će biti obnovljeni, oplakani,
a ovi prostori nikad i ni od koga. Na jednoj četvrtini našeg sveukupnog
prostora opustošenoj, očišćenoj od ljudi zatrte onomastike i toponima
proizvedeno je nesagledivo more jada, očaja i bezumlja, a pri
tome stoji gotovo ista količina ravnodušja. To je prolongirani zločin
nedovršenog izmirenja.
Zbog toga pozivam vas već legendarnim uzvikom: «Ljudi (moralnih
i civilizacijskih vrednota), odite i vidite da se uvjerite, je li to moguće
da se dogodilo u našoj vlastitoj domovini u kojoj pogibamo od
velikih riječi, a oko nas je more nekažnjenog zločina» Postoji obilje
konkretnih zločina i preobilje materijalnih razaranja institucija, građevina
i drugih vrednota a nigdje zločinaca! Zbog sulude sintagme
«da Hrvat u obrambenom ratu ne može napraviti zločin»!
(Prosvjeta, broj 28, SKD «Prosvjeta», Zagreb, 1998.)