BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

ČLANCI, IZVJEŠTAJI, ZAPISI
311
samo drvene strukture, osmude se bijele zidine, unakaze fasade od
terabone, bavalita, fasadeksa ili sepa i nastanu čudne likovne unakaženosti,
strše samo dimnjaci i željezne armature, polomljeni balkoni.
Unutarnji sadržaji drvenih struktura, napose namještaja, nikad tako
ne izgore da ne ostave svoje strukture prepoznatljive. Poznaje se namještaj,
police, stalaže, bačve i alatke, suđe i obuća. Nažalost, nađe se
i pokoji kostur, ljudski ili životinjski. Sve je to strava na svoj način.
Željezne strukture izvitopere se i prijeteći opominju. Jer ispovijedno
govore čemu su služile i kakvu su sudbinu doživjele. To je praktično
strategija «spaljena zemlja». Ima u tome nečeg ludističkog, a i s daleko
morbidnijim sadržajima. Jer, ništa nije pošteđeno, ni ljudi, ni
stvari, ni građevine, ni ukrasi, ni svetinje, ni svetišta. Za duga vremena
moći će se prepoznavati što je dio paradržavne «kućne radinosti»
ovakvih sadržaja, a što je učinio «pokret opasnih namjera» pomoću
svog poretka užasavajućih sadržaja pacifikacije.
Naime, naši historijski kašteli, burgovi, zamkovi, gradine i utvrde
nisu po svojoj građevinskoj strukturi tako temeljito i durabilno
strukturirani, ali stoje vjekovima. Međutim, ove će građevine u svojoj
razorenosti nadživjeti mnoge vjekove, jer su građene od većih blokova
kamena tesanca vezanih boljim vezivima, armiranim željeznim i
čeličnim strukturama punjenim prenapregnutim betonom. U njima
ima obilje mramora, raznolikih poliranih mramornih i mozaičnih
struktura. Ograde su zaštićene antikorozivnim premazima. Sve će to
duže trajati i duže opominjati.
Pošto je riječ o stotine sela i selišta s tisućama raznolikih objekata,
različitih stilova, različite građevinske strukture, ugrađenih materijala,
opominjanje će biti milenijsko, za generacije koje dolaze. Pamtit
će se što je jedan europski «najstariji» narod uspio izroditi elitu vlasti
koja je, u ime svijetlih tradicija naroda i kulture, nametnula mu
da proždere drugi narod iste polumilenijske zajedničke tradicije, ali
drugog vjerozakona, samo zato što su neki konkretni zločinci napravili
neke konkretne zločine. Kolektivnom krivnjom navučena je kolektivna
odgovornost za nedužne narode s pogubnim posljedicama.
Pošto su razaranja svestrana, tamo gdje su razaranja putem miniranja
raznim eksplozivnim sredstvima, većina razorenih građevina stapa se
s «grajama», «gromačama», suhozidinama i «drmunima» svoga oko-