BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

ČLANCI, IZVJEŠTAJI, ZAPISI
309
Europa ne zna što će s viškovima hrane, a naša svaka «šuša» iz elite
vlasti uvozom strateških sirovina može se preko noći obogatiti. Istovremeno
time društvo i seljaka uništava nekažnjeno. To čini uvozom
žitnih jedinica, uljarica, soje, svinjetine, voća, povrća i dr.
Većinu posjeda drži inokoština, a kakva je ona po strukturi, po
spolu, po dobi, obrazovanju, po opremi! Uglavnom usitnjena, rasparcelizirana,
ostarjela, tehnički neopremljena, neobrazovana. Dakle,
u svemu nedovoljna. To elitu vlasti ne brine. Ona ih ubija s dvije nevolje:
nacionalnom ideologijom (čitaj nacionalističkom) i demagogijom.
Raskorak sirovina i repromaterijala uništava ostatke ostataka seoskih
proizvođača. Obnovu sredstava rada ne smiju ni sanjati. Fiksnu
i prvobitnu akumulaciju nastavljaju na račun sela i poljoprivrede. Za
jednu košulju treba 100 litara mlijeka, a za par cipela 200 litara!
Rurbanizacijom sela seljačke komunalije su skoro iste kao u gradu.
Naš seljak kumulaciju može potražiti pečalbom. Ostaje činjenica –
kako sijemo, tako žanjemo. Sve teže se živi. Kako o selu (ne)brinemo,
tako ga sve više rastačemo.
Ponovno ističem, naše selo u svojoj povijesti nije nikad bilo u gorem
položaju, jer njegova granska elita vlasti nikada nije bila tako
bezobzirna, drska, egoistična i društveno nekažnjeno neodgovorna.
Pretvorbom (čitaj pljačkom) juri vlasništvo, ne zanima je proizvodnja.
Njena sveukupna stajališta izraz su njene nesposobnosti i
nezajažljivosti. Otprilike domoći se «parčeta Zemljine kugle», namiriti
se, a poslije nas neka bude potop.
(FM-NOVINE, godina I., broj 10, Sisak, studeni 1998. godine)