BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

SIJU, ALI NE ŽANJU
Uzurpativna elita vlasti stvorila je nepodnošljivo stanje na selu. Naše
selo u svojoj povijesti nije nikad bilo u gorem položaju, jer njegova
granska elita vlasti nikada nije bila tako bezobzirna, drska, egoistična
i društveno nekažnjeno neodgovorna.
Znamo da je to najveća tvornica pod vedrim nebom. Seljak nije
zanimanje nego način života. Međutim, on ostaje neporažen kao jedinstvena
povijesna figura. Ne možeš ga poniziti koliko sebe i društvo
možeš oštetiti. On je dio našeg društva.
Naša uzurpativna elita vlasti, ne znajući ništa od ovog, u ime države,
nacije i svojih nagona za titulom juri katastar. Svatko iz njezinih
redova hoće «svoje parče Zemljine kugle»! Pri tome ih ne zanima ni
seljak kao povijesna figura, ni selo kao kulturna činjenica, ni poljoprivreda
kao izvor života. Oni napadaju društvo u svim porama. Zbog
toga u agraru imamo apsurd: ljude izvozimo, hranu uvozimo, a polja
čestito ne obrađujemo. Ne možemo se prehranjivati ni iz vlastite proizvodnje.
I ne samo to. Kako priroda ne trpi «prazno», procesi degradacije
u agraru idu deset puta brže nego humanizacija prostora. To
uzurpativnu elitu vlasti ne brine. Ljude titularnim vlasništvom zemlji
približavamo, a proizvodno odmičemo. Nemamo profesionalizacije
i specijalizacije. Stručnjaci u agraru, agronomi, veterinari, tehnolozi,
tehničari – dušom, tijelom i djelom, svi izvan agrara, znaju da je agrar
diskriminiran. Od 50 izabranih zanimanja, za usporedbu, agrar je na
49-om mjestu.
Poljoprivreda kao sezonska grana pod teretom procesa prirode
i privrede ne može bez znalačke organizacije i društvene subvencije.
Elita vlasti ne poima da je hrana pretpostavka življenja. Slušajući
naše otkrivače «tople vode u agraru» otkrivam ne samo da malo znaju,
nego još manje razumiju. Niže su od rezona i posljednjeg sela i
seljaka.