BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941. BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

09.02.2015 Views

304 ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA na. Na to će nabubreli od ideologije: «Pa, bio je rat». Pošto je ušutkan od kolega dodam da bi morao da zna da sam svu njegovu gorčinu osjetio fizički, duševno i moralno. To ne opravdava sadašnji režim, a najmanje državu, a «kao pravnik, vi taj argument ne bi smjeli izricati, naročito ne tonom mudrog Grka Teofila, tj. što su argumenti slabiji, to je glas jači», nastavim. Mene se vikom ne može ušutkati. Počnem navoditi obilje diskriminacije Srba i to iz raznih zakonskih osnova: Zakon o općem oprostu, Zakon o preuzimanju i upravljanju određenom imovinom i Zakon o izmjeni ovog zakona. Zatim pokažem rješenja na 10-godišnje korištenje tuđe imovine, dakle, kolonizaciju bez deposedacije. Sve to ukazuje na ozakonjivanje zločina. Čak im pokažem osobnu kartu i rodni list, i ispričam kako sam poslan u majčinu i rečeno mi je «da će biti da sam rođen gdje mi izdavač upiše». «Vama se to čini simplificiranje Zar je to doista ratom uvjetovano» Mir je sklopljen već dvije godine, a dvogodišnje dijete već hoda i govori. Pravno gledajući naš mir ni ne muca. Ideološki rat još traje. U Motrištima, Prizmi, Hrvatskom kalendaru, Spomenaru, brojnoj žutoj štampi i vladinim glasilima. Vas to, gospodo, ne brine, a mene očajava. Dakle, iuris prudens moderne države, najstarijeg naroda, s vama svemu tome asistira. Istina o nama nije sebi sudac. Navlačenjem četničkog sindroma na hrvatski narod, dakle, kolektivne krivnje Srba, elite vlasti ne čine samo meni štetu, nego i vama, gospodo. To sad sve više boli, prijeti i sluti na prolongaciju zla, nego samo zlo koje je iza nas. Ako država oponaša paradržavu u različitim zločinima, onda kakvi su izgledi za našu civilizaciju – pitam otvoreno. U sve što sam htio uvjeriti sugovornike, nažalost, sumnjam da sam uspio. U to vrijeme nastupila je dramatična kolizija u reintegraciji Istočne Slavonije, nepoštivanjem potpisanih sporazuma o školstvu. Pročitam sporazum, navedene ustavne odredbe, odredbe Ustavnog zakona, preuzete konvencijske obligacije, opet dobivam, samo nešto, ublaženim tonom: «Bio je rat!» Na to dodam: «Doista stojite na stanovištu: oduzeli ste nam nedovršeni rat, ali ne možete i mržnju». Zgranut nemogućnošću dijaloga pitam kad ćemo se urazumiti, da li je doista pripadati manjini, biti manje čovjek s manjim pravima i manjim potrebama. Dobijem klasični odgovor kelzenovštine (po poznatom austrougarskom pravniku): «To je regulirano s najvećim svjetskim standardima», re-

ČLANCI, IZVJEŠTAJI, ZAPISI 305 koše u glas. A ja dodam: «Doista smo se izvještili u pisanju relativno dobrih zakona, ali još više u diskriminatornoj primjeni dok nas svijet ne natjera suprotno». Zatim nastavim: «Kao što vidite, gospodo, mi smo dva svijeta i za ovim stolom i ja doista remetim vaš mir jer se ne dam etnički počistiti, ne pristajem na krivo raspoređeni etnicitet i mogu vam laboratorijski dokazati da nemam kromosom manje i da nisam genetski programiran neprijatelj.» Ispričam im slučaj susreta s prijateljem, sveučilišnim profesorom koji se prodaje za najvećeg hegelijanca. Umjesto pozdrava kliknu mi: «Priznaj da si manjina i da si gubitnik». Mislim, šali se, ali mu odvratim da neću da budem zagubljen, a najmanje pogubljen i da me ovaj pozdrav podsjeća na svojedobni cinizam: «Priznaj, baba, da si skojevka», kao jedini argument za likvidaciju. On će na to: «Kaj je vrag tjera u politiku». «Politika mene protjeruje, kolega, i neću da budem pogubljen po onom drugom cinizmu kada koljač snebiva nad žrtvom, a ona mu odgovara: Samo ti, sinko, radi svoj posao. Jer nemaš ništa pred Bogom i prirodom, državom i društvom, što ja nemam». Napomenem mu da kad je «svjetski duh uzjahao na bijelog konja», misleći na Napoleona i Hegela, to nije činio pokorenim narodima za što se on zalaže. Jer ja nisam birao etnos kao što ni on to nije mogao učiniti ni podrijetlom, ni vremenom, ni mjestom, ni spolom, ni inim drugim birati. Učinilo mi se da to teče u šali. Zaintrigiran pogledam kasnije neke tekstove novijeg datuma kad ono – i gospodin ogrezao i prosto somnambulno konfabulira. Zaključim da je u nas i suviše samozvanih u stvaranju države, dakle, stvorena je predstava o stvaranju države po nekom čudnom kuharskom receptu neprobavljivih sadržaja. Sjeti se turskog doba: «Kadija te tuži, kadija ti sudi». Jer da nije toga profesionalni iuris prudens smirio bi društveno tlo. Ali jok! Jer tada se ne bi ostvarivali ciljevi rata i ne bi tiranija jačega onemogućavala povratak tolikih izbjeglica u svim sredinama nekad zajedničkog prostora. Vladala bi obnovljena pravda i pravičnost. Mržnja bijaše samo sredstvo za uzurpativnu ideologiju organizirane pljačke jer više puta sam to istaknuo: «Ne mrze se etniciteti koliko se strasnim egoizmom vole njihova oteta dobra». Ona su stimulans za brojne slijednike organiziranog i dogovorenog zločina. Zato traje ideološka paradigma: «Uzeli ste nam rat, ali ne možete mržnju jer pomoću nje ostvarujemo sve ciljeve pljačkaškog rata. Zbog toga smo i regionalna sila».

ČLANCI, IZVJEŠTAJI, ZAPISI<br />

305<br />

koše u glas. A ja dodam: «Doista smo se izvještili u pisanju relativno<br />

dobrih zakona, ali još više u diskriminatornoj primjeni dok nas svijet<br />

ne natjera suprotno». Zatim nastavim: «Kao što vidite, gospodo, mi<br />

smo dva svijeta i za ovim stolom i ja doista remetim vaš mir jer se<br />

ne dam etnički počistiti, ne pristajem na krivo raspoređeni etnicitet i<br />

mogu vam laboratorijski dokazati da nemam kromosom manje i da<br />

nisam genetski programiran neprijatelj.» Ispričam im slučaj susreta s<br />

prijateljem, sveučilišnim profesorom koji se prodaje za najvećeg hegelijanca.<br />

Umjesto pozdrava kliknu mi: «Priznaj da si manjina i da si<br />

gubitnik». Mislim, šali se, ali mu odvratim da neću da budem zagubljen,<br />

a najmanje pogubljen i da me ovaj pozdrav podsjeća na svojedobni<br />

cinizam: «Priznaj, baba, da si skojevka», kao jedini argument za<br />

likvidaciju. On će na to: «Kaj je vrag tjera u politiku». «Politika mene<br />

protjeruje, kolega, i neću da budem pogubljen po onom drugom cinizmu<br />

kada koljač snebiva nad žrtvom, a ona mu odgovara: Samo ti,<br />

sinko, radi svoj posao. Jer nemaš ništa pred Bogom i prirodom, državom<br />

i društvom, što ja nemam». Napomenem mu da kad je «svjetski<br />

duh uzjahao na bijelog konja», misleći na Napoleona i Hegela, to nije<br />

činio pokorenim narodima za što se on zalaže. Jer ja nisam birao etnos<br />

kao što ni on to nije mogao učiniti ni podrijetlom, ni vremenom,<br />

ni mjestom, ni spolom, ni inim drugim birati. Učinilo mi se da to teče<br />

u šali. Zaintrigiran pogledam kasnije neke tekstove novijeg datuma<br />

kad ono – i gospodin ogrezao i prosto somnambulno konfabulira.<br />

Zaključim da je u nas i suviše samozvanih u stvaranju države, dakle,<br />

stvorena je predstava o stvaranju države po nekom čudnom kuharskom<br />

receptu neprobavljivih sadržaja. Sjeti se turskog doba: «Kadija<br />

te tuži, kadija ti sudi». Jer da nije toga profesionalni iuris prudens<br />

smirio bi društveno tlo. Ali jok! Jer tada se ne bi ostvarivali ciljevi<br />

rata i ne bi tiranija jačega onemogućavala povratak tolikih izbjeglica<br />

u svim sredinama nekad zajedničkog prostora. Vladala bi obnovljena<br />

pravda i pravičnost. Mržnja bijaše samo sredstvo za uzurpativnu ideologiju<br />

organizirane pljačke jer više puta sam to istaknuo: «Ne mrze<br />

se etniciteti koliko se strasnim egoizmom vole njihova oteta dobra».<br />

Ona su stimulans za brojne slijednike organiziranog i dogovorenog<br />

zločina. Zato traje ideološka paradigma: «Uzeli ste nam rat, ali ne<br />

možete mržnju jer pomoću nje ostvarujemo sve ciljeve pljačkaškog<br />

rata. Zbog toga smo i regionalna sila».

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!