BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

ČLANCI, IZVJEŠTAJI, ZAPISI
305
koše u glas. A ja dodam: «Doista smo se izvještili u pisanju relativno
dobrih zakona, ali još više u diskriminatornoj primjeni dok nas svijet
ne natjera suprotno». Zatim nastavim: «Kao što vidite, gospodo, mi
smo dva svijeta i za ovim stolom i ja doista remetim vaš mir jer se
ne dam etnički počistiti, ne pristajem na krivo raspoređeni etnicitet i
mogu vam laboratorijski dokazati da nemam kromosom manje i da
nisam genetski programiran neprijatelj.» Ispričam im slučaj susreta s
prijateljem, sveučilišnim profesorom koji se prodaje za najvećeg hegelijanca.
Umjesto pozdrava kliknu mi: «Priznaj da si manjina i da si
gubitnik». Mislim, šali se, ali mu odvratim da neću da budem zagubljen,
a najmanje pogubljen i da me ovaj pozdrav podsjeća na svojedobni
cinizam: «Priznaj, baba, da si skojevka», kao jedini argument za
likvidaciju. On će na to: «Kaj je vrag tjera u politiku». «Politika mene
protjeruje, kolega, i neću da budem pogubljen po onom drugom cinizmu
kada koljač snebiva nad žrtvom, a ona mu odgovara: Samo ti,
sinko, radi svoj posao. Jer nemaš ništa pred Bogom i prirodom, državom
i društvom, što ja nemam». Napomenem mu da kad je «svjetski
duh uzjahao na bijelog konja», misleći na Napoleona i Hegela, to nije
činio pokorenim narodima za što se on zalaže. Jer ja nisam birao etnos
kao što ni on to nije mogao učiniti ni podrijetlom, ni vremenom,
ni mjestom, ni spolom, ni inim drugim birati. Učinilo mi se da to teče
u šali. Zaintrigiran pogledam kasnije neke tekstove novijeg datuma
kad ono – i gospodin ogrezao i prosto somnambulno konfabulira.
Zaključim da je u nas i suviše samozvanih u stvaranju države, dakle,
stvorena je predstava o stvaranju države po nekom čudnom kuharskom
receptu neprobavljivih sadržaja. Sjeti se turskog doba: «Kadija
te tuži, kadija ti sudi». Jer da nije toga profesionalni iuris prudens
smirio bi društveno tlo. Ali jok! Jer tada se ne bi ostvarivali ciljevi
rata i ne bi tiranija jačega onemogućavala povratak tolikih izbjeglica
u svim sredinama nekad zajedničkog prostora. Vladala bi obnovljena
pravda i pravičnost. Mržnja bijaše samo sredstvo za uzurpativnu ideologiju
organizirane pljačke jer više puta sam to istaknuo: «Ne mrze
se etniciteti koliko se strasnim egoizmom vole njihova oteta dobra».
Ona su stimulans za brojne slijednike organiziranog i dogovorenog
zločina. Zato traje ideološka paradigma: «Uzeli ste nam rat, ali ne
možete mržnju jer pomoću nje ostvarujemo sve ciljeve pljačkaškog
rata. Zbog toga smo i regionalna sila».