BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

302
ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA
ljudski i moralni čin.» Napominjem da sam u stanju očaja, više zbog
izdaje profesije nego zbog konkretnog zločina jer da je najveći zločin
ozakonjeni zločin, da nema većeg zločina od zločina prema nevinom
kolektivitetu. Ta nesreća nije samo sadašnja nego će se prenijeti na
generacije koje slijede. Mi se navikavamo da živimo sa zločinom i zločincima,
a narod kaže: «Navika muka, a odvika stotine muka». Citiram
primjere kršenja Ustava, izvedenih zakona i brojne primjere klasičnog
zločina neusaglašenih zakonskih i ustavnih normi i pitam se
gdje je suština, u ime kojih pravnih normi iuris prudensa, u ime kojih
moralni načela se to događa. Na brojna pitanja ima što da se čuje. Jer,
u nas ima sve opravdanje: «Bio je rat. I mi smo ljudi. Imao je pravo na
pogreške. Svijet se zavjerio protiv nas. Nemoćni smo proceduralno
jer i kod nas se glasa.» I opet: «Bio je rat!» «Pa gospodo, mnogi predmeti
nisu došli na red. Ni sud ni porota ne zasjeda, ne glasaju, ne odlučuju.
Odluke se ne objavljuju. Više znamo od svijeta o nama nego
od nas samih.» Život je jedinstvena pojava, a toliki broj lišenih života,
nestalih, protjeranih, toliki napadi na imovinu, stečena prava, a toliko
neprofesionalnog ponašanja. Kad gine nevini, kad stradaju nevini,
pati i gine dio čovječanstva. Solidarnost je čovjeka održala. Zbog toga
su stvorene tolike institucije i traje dvadesetgodišnje pripremanje za
profesiju. A mi se ne ponašamo ni profesionalno ni institucionalno,
ni civilizirano. Suvremni se čovjek profesionalno dokazuje, potvrđuje
i alimentira. Laskajući im kao učenim i profesionalnim praktičarima
pitam se gdje je suština tolike neprofesionalnosti i moralnog pada. Na
kraju, kad ćemo na zelenu granu kod tolikog kršenja ustavnih normi,
oktroiranja zakona, prave tiranije državnog nasilja i kršenja vlastitih
i međunarodnih konvencijskih normi. Dobivam simpotomatični odgovor,
da simplificiram, da pojednostavljujem. Odgovaram shakespeaerski:
«Doista, Horacije, nije život ono što se tebi čini, nego što on
u stvarnosti jeste», a on je u nas u stvarnosti toliko grub i očajan da
ga ja ne mogu simplificirati. Ispovjednici ubojstava viču: «Najteže je
prvoga ubiti, a onda ide lako». Nabrajaju stotine konkretnih zločina i
zločinaca, a sada se brane šutnjom, ne po svome htijenju, nego po interesu
ideologije. Dokazani zločini procesuirani pa zaustavljeni procesi.
«Trebalo je smanjiti broj Srba. Država oponaša paradržavu», a vi
meni da simpliciram dok gazite pravo, pravičnost, profesiju, zakone,