BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

GDJE JE SOLIDARNOST
Povod da dođem u Državni arhiv bijaše namjera da konzultiram već
ranije viđenu građu, dokumente iz Drugog svjetskog rata, dokumente
pokolja i genocida i zatekoh humanocid, kulturocid – prazne sanduke
i kataloge dokumenata koji terete neke aktere.
Kako u traganju ne nađoh ono što sam tražio, ali u silnom prekopavanju
nađoh krasopisno ispisana Pravila Zagrebačke dobrotvorne
zadruge «Srpkinja» s kraja 19. stoljeća. Kasnije mi je prijatelj istu
kopiju poslao s molbom da je objelodanim u cjelini. To nisu samo
pravila, nego neka vrsta moralnog kodeksa solidarnosti situiranih građana
s nevoljama siromašnih. Iz njih se izdvaja posebno poglavlje «II.
Svrha društva» (vidjeti prilog).
Pod teretom povijesnog zločina prema nevinima širom nekad
zajedničkog prostora, posebno ženskoj čeljadi, jer u ovom je ratu
poginulo više žena nego vojnika, shvatih potrebu za organiziranom
solidarnošću. Stoga predložim na jednom skupu nešto slično pravilima
ove zadruge. Skoro čuh Danteovsko prokletstvo: «Ostavi svaku
nadu!», jer to navodno sada nije oportuno, nije politički prihvatljivo
(za oportune), to je crvena krpa, izaziva se crkva i njene pretenzije na
nasljedstvo itd. Ništa mi nije pomogla argumentacija da je solidarnost
konstitutivna karakteristika čovjeka kao društvenog bića, da ga
je održala, da je današnja nužda veća nego s kraja 19. stoljeća, da slična
društva stvaraju sve zajednice, da Strossmayerovi kalendari spominju
u prošlom stoljeću preko stotinu lokaliteta u kojima su radili
članovi ovakvih zadruga ili kola srpskih sestara itd. Čudno je zašto to
nije moguće danas kada su poznate činjenice masovnih pogroma, devastacija,
«umiranja staraca od bijele smrti», gladi, neimaštine i najbezazlenijih
bolesti. Kada nisam uspio na rečenom skupu, zamolim
jednu učenu etnografkinju da ovaj dokumenat prikaže i komentira
i ona se složi. Nakon izvjesnog vremena priupitam je hoće li skoro