BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

290
ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA
ne. Poraziti drugi etnos bijaše osnovni credo etosa ovoga rata. Zbog
toga fašistička i neofašistička metodologija zločina bijaše praksa «četničko-ustaškog»
sindroma sukobljavanja naroda. Zbog te činjenice,
žrtve van bojišta bijahu toliko masovne, kao i njihove materijalne i
duhovne vrijednosti generacijski održane.
Lakrdijaško pregovaranje, globtroterska putovanja po ekskluzivnim
središtima pregovaranja završilo je cirkusom maximusom–oktroiranjem–odnosno
nametnutim mirom. Proceduralno nametanje:
Dolazite! Pregovarajte! Do tog datuma završite! Potpisujte! Rukujte
se! Na ručak! Zbogom! Čestitamo! Hvalite nas! Dolazimo s modernom
batinom za uspostavu mira!
Poraz zakašnjelih naroda, koji se nisu mogli othrvati antihistorijskoj
retrogradnoj eliti vlasti i međunarodnoj manipulacijskoj proliferacijskoj
težnji u sudaru svjetova, sveukupni je naš historijski poraz.
Stoga su male šanse istinskog mira – izmirenja. Jer, ratom je ranjena
istina, kao prva žrtva rata, a potpisivanjem mira ni previjena.
Mali broj pliva protiv klišeizirane struje, pa ni rijetki ne mogu stići do
izvora. Proizvodnja mržnje ne prestaje, ona se čak multiplicira.
Nas, Istina i samo gorka Istina o nama može i mora izmirit. Međutim,
u nas, da se poslužim Leopardijem: «Ljudski rod ne mrzi toliko
one koji čine zlo, ni samo zlo, koliko onoga tko imenuje zlo».
Mi i dalje sa zlom, naravno tuđim, najbrutalnije licitiramo, a svoje
zataškavamo, prejudicirajući neka nova zla za ponovno umiranje
«od brazde do brazde». U proizvodnji zla pali smo moralno ispod
apsolutne nule. «Tako se strasno ubijaju, a ne jedu žrtvu. Danas sam
vidio ubijenu majku u krevetu, a dijete skuhano u loncu» – prenio je
jednom radio Slobodna Europa izjavu jednog «unproforca». Hoću da
kažem da se u nas i dalje u ime nacio-šovinizma nesmiljeno laže, vara,
prijeti i krade, pa i ubija nevine nekažnjeno. Uostalom, u ovom ratu,
u vremenima tzv. «ni mira ni rata», nakon potpisivanja hipokrita,
više se umiralo, nego na bojištima. Izbrojite žrtve i grobove nevinih
nakon Srebrenice i nepostojećeg mira pobjede nakon Oluje, pa ćete
se uvjeriti.
Pa ipak, mir doista nema alternative. On je časna sudbina i preduvjet
restituciji života. Dakle, treba dati šansu interesu naroda da
ovaj predah iskoristi kao prvu ozbiljnu šansu da naše zločine ne produžimo,
da i dalje ne ostanemo plàcdarm za sudare svjetova preko