BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

ČLANCI, IZVJEŠTAJI, ZAPISI
285
U nekim sredinama npr. u selu, oni su posljednji stanovnici svojih
lokaliteta. Iza njih će ostati samo toponimi geografskih naziva, a onda
će se ugasiti ognjišta. U naseljima seoskog tipa, gdje se odvija negativna
selekcija za selo i poljoprivredu, odlaskom najvitalnijih, njihov
život gleda proces koji ne može sagledati, jer ide prema organiziranoj
usamljenosti starosti, u kojoj nema vršnjaka, klapa i družina koje
su obilježavale njihov život. Već poodavno starcima nema tko grob
iskopati i do groblja ih dopremiti.
Starost u gradovima, koji to nisu po svojoj suštini i načinu života,
jer su industrijski i urbano prenaseljeni, takva je novina za njihov
usamljeni život da će umrijeti, a da ih grad neće prihvatiti niti oni
grad. Starijim generacijama ova prenaseljenost industrije i gradova s
tim saćima i «špelunkama» za stanovanje i rad to teže pada jer na to
nisu navikli, jer su rođeni u širokim prirodnim prostranstvima drugoga
ekološkog i ljudskog okruženja.
Objektivno gledajući, dodali smo »godine života», u ovih pet decenija
poratnog razvoja, ali mnogo manje «život godinama». Dubina
kriza, napose rat, počinje da načinje i širi socijalnu patologiju u društvenoj
grupi starih, koja postaje sve heterogenija jer se i unutar nje
odvija naša dugotrajna klasična socijalna diferencijacija. I unutar nje
razlika između «onih s dna i onih s vrha» nikada u životu naše starosti
nije bivala veća. Svi društveni tokovi, sve porodične destrukcije nisu
uzrokovane voljom pojedinca, nego zakonima zahuktalih procesa
društva, a sada i rata. I pojedinac tu postaje ili «usrećen» ili žrtvovan.
Solidarnost kao iskonska ljudska tekovina gubi svoj osnovni humani
smisao. Umjesto solidarnosti rađaju se represije, restrikcije i sheme
birokratskih skrupula, suprotne idealima i rastućim potrebama ljudi,
pa i mogućnosti zajednice. Starci postaju teret – suvišni ljudi. Zbog
toga se brojne društvene skupine u nas sve više marginaliziraju. Jedne
siromaše uz rad, jedne ne mogu dobiti rada uopće, cijele su grane
segregirane, pa čak i neke djelatnosti, osobito društvene (prosvjeta,
zdravstvo, kultura). Veliki dijelovi radne snage su na granicama egzistencijalne
osnove, a najveći dio seljaštva nalazi se, naročito u starosti,
u stanju potpune socijalne neizvjesnosti.
Društvo bi moralo revalorizirati svoje stavove prema starosti,
kao najvećem iskustvu, živoj historiji generacija, kao živom nasljeđu