BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

284
ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA
Mirovine u potpunosti obezvređuju minuli rad ostarjelih generacija
i ispod svih kriterija umanjuju njihovu kupovnu moć. Što se tiče
mirovina ostarjelih poljoprivrednika, one su farsične, jer uopće nisu
ekonomski zasnovane. Ostarjele pogađa izmijenjen stav prema starosti
i čovjekovoj biti, društvenosti, naime, pogađa ih marginaliziranost
i potiskivanje starosti u «drugi život». Nerijetko se na račun starosti
čuju brojni cinizmi, pokude i poruge, kao što su: senilci, fosili, krečana,
hokejaši (jer nose štapove), mrtvaki, sablasti, odići, namćori,
sivaci, vješci, kosturi, penzići, ćorići, kljakići, škiljići, cvikići, grbići,
frustići, gunđala, moralci, prekobrojni, zgranjeni, zbunjeni, metuzalemi,
izbezumljeni, sporići, leđići, kesa, vreća i stotine drugih.
S humanoantropološkog stanovišta, svi stavovi koje društvo zauzima
prema starima ukazuju na njegovu dehumanizaciju, jer se formalno
fetišizira mladost i produktivizam. A čovjek nije zbroj sastavljen
od dva bića: mladoga i staroga. Život mora imati kontinuitet, pun
smisao sve dok traje, pa i poslije. To bi morao biti credo našeg odnosa
prema starosti, jer svakom je znano da mu je «starost jedina sigurna
budućnost, ako mlad ne umre». A čovjek je rođen da živi što dulje i
što bolje i zato podnosi sve žrtve. On jedino kao kreativno biće i ima
sposobnost da utječe na prolongaciju svog života. Društvo bijedom
oduzima «godine životu i život godinama». Napose ratom!
A tko su zapravo stari danas Ljudi dostojni divljenja, oni su naši
roditelji, djedovi i bake, oni su nas stvorili, odnjihavali i život nam
dali i sva materijalna i duhovna dobra koja smo naslijedili. Ako ni
zbog čega drugog, zbog toga su zaslužili adekvatniji tretman. Oni su
generacija čiji život poznaje samo rad, neimaštinu i bijedu, a ne poznaje
kategoriju «slobodno vrijeme». Oni su sada što ćemo mi biti
sutra. Većina njih je izraz proste biološke selekcije preživljavanja socijalne
bijede društva. Mnogi su spoznali socijalne bolesti na vlastitom
tijelu: avitaminozu, tifus, TBC, svrab, difteriju, dizenteriju, boginje,
žuticu itd. Mnogi od njih bili su naši prvi industrijski radnici,
zanatlije, prvi činovnici, trgovci, prosvjetari, umjetnici, prvi građani
oskudnih varoši, trgovišta, gradića i općinskih središta. Sada njihova
društvena grupa, veća od 1,5 milijun građana nije homogena kao što
je bila njihova roditeljska grupa. Njihove su vrednote razorene, ideali
su im iskompromitirani.