BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

ANTIHUMANIZAM I BARBARSTVO
PREMA OSTARJELIMA
Tko su naši ostarjeli Zbog položaja u kojem su zatečeni, ni sami to
ne znaju. Nerijetko postavljaju čuveno pitanje Simonne de Beauvoir:
«Jesu li ostarjeli – ljudi» Sliku generacijskog profila ostarjelih teško
je izraziti, pogotovo u ovakvim vremenima. Ona je vrlo složena, nerijetko
dramatična, a i tragična. Jer, kroz njezin se životni profil reflektira
historijska slika naše zajednice na razmeđu Istoka i Zapada. Oni
su konačni izraz neuspjeha naših socijalnih politika.
Kako smo bili «najseljačkija zemlja među europskim narodima»,
većina danas ostarjelih nosi pečat našega klasičnog seljaštva i građanstva
«u nastajanju». Oni su dvaput žrtvovane generacije. Jedanput logosu
saginjanja patrijarhalnom moralu i njegovu vrednosnom sistemu,
a drugi put prodoru urbanoindustrijskoga inovacijskog trenda
kao civilizacijske smjene u životu naših naroda. Dvostruki teret dvije
žrtve u toku samo jednog života. Rođeni u bijedi, oskudnih izvora
života naturalnog seljaštva, s talogom «historijske patine», s ostacima
neimaštine, turskog i klasičnog feudalizma, naši stari bili su vječno
željni svega. Iz njihove životne biografije još i danas proviruje oskudica
u hrani, pitkoj vodi, ogrjevu i mnoga stradanja. Na njihovo je lice
patnja udarila stotine pečata. Njihova štedljivost nije škrtost, nego
vrlina. Oni su uvijek malo tražili, ali su u pravilu još manje dobivali.
Postavlja se pitanje zašto malo dobivaju, a zaslužili su više Iz jednostavnog
razloga jer im se posvuda «nadjeljuje», a sami ne mogu
ništa uzeti. Neki od njih rođeni su u ostacima «mnogoljudne zadružne
porodice», pod teretom seljačke neimaštine i dugova. Većina će,
međutim, umrijeti s bolnim traumama života koji je na njih ostavio
drugi svjetski rat, u kojem je ova zajednica imala goleme demografske
gubitke s čijim brojevima huškački licitiramo. Na zalazu života